U članku je opisan jedan list pergamene pronađen u Franjevačkom samostanu u Livnu gdje se i danas čuva. Skinut je s korica Habdelićeva Dikcionara iz 1670. godine. To je dio brevijara, Temporala, odnosno Knjige o Jobu, glave 30-32. Podrobna jezična raščlamba pokazala je, da je FgLiv odlomak hrvatskoglagoljskoga rukopisnoga brevijara pisanoga glagoljskim ustavnim pismom i crkvenoslavenskim jezikom hrvatske redakcije koncem 14. stoljeća u Bosni.
Hrvatskoglagoljski tekst Druge knjige o Makabejcima na str. 33-63
Opis
Biblijska Druga knjiga o Makabejcima (2Mak) izvorno je pisana grčkim jezikom potkraj 2.stoljeća pr. Krista, a sačuvana je i u kasnijim prijevodima, latinskom, sirijskom, aramejskom i drugima. Lekcije iz 2Mak čitaju se u dvadeset i jednom hrvatskoglagoljskom brevijaru iz razdoblja od 13./14. do polovice 16. stoljeća. Najduže lekcije, pet od izvornih petnaest glava, sadrže četiri brevijara: Vatikanski brevijar 5, Brevijar Vida Omišljanina, Moskovski i II. novljanski brevijar. Uočljive su dvije matice prijevoda, prvu čine tekstovi u Brevijaru Vida Omišljanina i kraći tekstovi u I. vrbničkom, Padovanskom, Pašmanskom, Dragućkom, Metropolitanskom, Mavrovu brevijaru, Vatikanskom brevijaru 10 i Brevijaru Arhiva S. Petra u Rimu. Ovi brevijari uglavnom pripadaju krčkoistarskoj skupini kodeksa, koja se ističe tradiranim starozavjetnim prijevodima. Drugu maticu čine lekcije u brevijarima zadarskokrbavske skupine, čiji su tekstovi većinom prilagođeni ili prevedeni prema Vulgati. To su dulja čitanja u Vatikanskom brevijaru 5 i Moskovskom, te kraća u Oxfordskom, I. novljanskom brevijaru, Dabarskom, II. ljubljanskom i Prvotisku brevijara
Predmet ovog rada su kajkavizmi u Tkonskom zborniku – glagoljskom rukopisu koji je početkom 16. stoljeća pisan na frankopanskim posjedima. Utvrđeno je da su u tom rukopisu prisutni kajkavizmi na svim razinama: fonološkoj, morfološkoj, leksičkoj i sintaktičkoj. Najviše je kajkavizama na leksičkoj razini, a oni se mogu podijeliti u dvije skupine: 1. zajednički čakavsko- kajkavski sloj, npr. betegь, gdo, nigdar, hiniti, hud, kaštigati, lotar itd.; 2. kajkavski sloj, npr. fajtati, gorup, nekoteri, pokrivača, škoda, špotati, tanac itd. Prva je kategorija leksema interpolirana u gotovo svim dijelovima CTk, a druga je najčešća u Cvetu od kreposti i Muci. Tkonski zbornik čuva jedno ogromno leksičko bogatstvo, a pri usporedbi pojedinih leksema s onima u hrvatskoglagoljskim misalima i brevijarima, zaključeno je da su neki od njih potvrđeni i ranije, npr. betegь, kaštigati, praviti, gorup, tanac itd. To je potvrda o kontinuitetu hrvatskoglagoljske književnosti. Interpolacija kajkavizama nije ujednačena u svim dijelovima zbornika, kajkavske su intervencije najčešće u Cvetu od kreposti (f. 67 – 85) i u Muci Spasitelja našega (f. 109 – 161). Na temelju provedenog istraživanja može se zaključiti da je Tkonski zbornik rukopis sastavljen iz različitih dijelova, koji nisu nastali u istom razdoblju, ni na istom mjestu. Budući da kajkavizme u pojedinim dijelovima nalazimo na svim razinama (Cvet od kreposti i Muka), može se pretpostaviti da su oni nastali u sjevernom području, tj. bliže kajkavskom