u oblicima i riječima starog jezika, u kojem se vjerno ogleda spomen prvog prijevoda sa grčkog originala, dok se u rukopisima nešto kasni- jeg vremena na svakom koraku pomaljaju pokušaji preinačivanja starog teksta i njegova dotjerivanja prema latinskoj vulgati sv. pisma. Isto se tako i u lekcijama iz homilija crkvenih otaca mogu naći redom tekstovi duboke starine u prijevodu sa grčkog originala, a uz njih noviji, nedavno izrađeni prijevodi s latinskog teksta. I tu se opet vidi čas dobro poznavanje latinskog jezika, čas velika nevje- ština u prijevodu. Potanje proučavanje iznijet će na vidjelo zanimlji- vih stvari, što pokazuju već sada prvi početci takovih studija«.? Kako je Vajs poslije 1910. uz nekoliko manjih priloga (Habakuk, Sofonija, Hagej, Zaharija, Malahija, Rut) izdao samo psaltir (1916, 1920), i kako nije mnogo ulazio u međusobne odnose unutar glago skih tekstova, može se reći, da se daleko od početaka, koje spominje Jagić, od onda nije došlo. Uporedno proučavanje, koje je (u Rimskim analektama)? Jagić preporučivao za homilije, i koje je trebalo pro- tegnuti i na ostale stare tekstove, nije se provodilo, i tako su ostale nezapažene mnoge dragocjene odlike glagoljaškog književnog rada, bez kojih se jedva može pravo ocijeniti filološko i lingvističko zna- čenje nekih naših rukopisnih kodeksa od XI do XVI vijeka. Za primjer, na kojem bih želio razraditi jednu od tih odlika, uzeo sam prva dva poglavlja knjige o Jobu u hrvatskim glagoljskim brevijarima od XIII do XV vijeka. Cijelu knjigu o Jobu izdao je još god. 1903—1904. Vajs (u zb. Analecta Sacrae Scripturae ex antiquioribus codicibus glagoliticis u izd. Staroslovenske akademije u Krku, sv. 2), no kako je to izda- nje bilo zasnovano na jednomu od mlađih tekstova XV vijeka (na II novij. brev.), i kako je osim toga u njemu bilo dosta griješaka, nje- gova vrijednost za proučavanja paralelnih tekstova u glag. bre- vijarima i ćir. parimejnicima nije bila velika. To je tek donekle (naknadno) popravljeno time, što je Vajs na kraju svojega teksta u <dva dodatka dao također neke paralele iz drugih rukopisa (za I i II glavu iz vrbn. brev. i za III gl. i poč. IV gl. iz brev. Vida Omišlja- * Hrvatska glagolska književnost (u Vodnikovoj Povijesti hrv. književnosti 1, Zagreb 1913) str. 26. 3 Analecta romana II, AfslPh. 25, 7. * Neke odlomke iz knjige o Jobu (u svemu iz 13 pogl.) objelodanio je g. 1864. 1. Berčić (u Ulomcima II, 126—133), pa je Jagić opazio (Entstehungsgesch. *, str. 468), da je to bilo jednostrano, i da bi prema njemu izlazilo, da je knjiga o Johu prevedena iz Vulgate. Jagić je imao pravo. jer je Berčić odlomke uzeo iz Pm i iz Broziča, no Berčić je iste godine u Čitanci (str. 57—59) donio i cijelu prvu glavu iz VB:, a to je izmaklo i Jagiću, i Vajsu i Pechuški. 14