VARIJANTE U PRIJEPISIMA HRVATSKIH GLAGOLJAŠA Josip HAMM U svojem djelu o najstarijem hrvatskoglagoljskom brevijaru (Vbq)! odlični poznavalac naše starine J. Vajs kaže ma jednom mje- stu, da od 1320 glava sv. Pisma hrvatski brevijari sadrže okruglo jednu trećinu (450), i da je od te trećine »podle dosavadnich zkuše- nosti« (tj. prema dotadanjim saznanjima) okruglo jedna polovina (230) prevedena iz grčkih matica. Na prvi pogled odatle bi se moglo zaključiti, da je 1910, kada je ta napisano, proučavanje hrvatskih glagoljskih brevijara bilo već toliko uznapredovalo, da su se mogli davati takvi opći sudovi i da se mogla postaviti tvrdnja, da »glagolj- ski brevijari u lekcijama do meznatnih izuzetaka odražavaju istu osnovu«. U stvari, međutim, to su bile aproksimacije, za koje smo Vajsu zahvalni, no činjenice su stajale tako, da je Jagić još tri go- dime iposlije toga, govoreći također o glagoljskim brevijarima, mogao napisati, da su te knjige »slabo proučene« i da se tek toliko zna, »da je u starijim rukopisima kadikad ostao biblijski tekst pun arhaizama 1 Neistarši breviat chrvatsko-hlaholsky, Prag 1910, str. CVII—CVIII. 13