Vesna Badurina Stipčević, Muka Kristova po Marku u Arvatskoglagoljskom Pariškom zborniku Slave 73 misal iz 1494. godine) pripadaju 15. stoljeću. Originalno su ove biblijske lekcije, kao i neki drugi hrvatskoglagoljski novozavjetni misalski i brevijarski tekstovi, staroslavenskoga podrijetla, a kasnije su prilagođeni zapadnoj, latinskoj verziji Biblije (Badurina-Stipčević 2000). Upravo je u spomenutoj fragmentarno sačuvanoj Muci u Bašćanskim ostrišcima potvrđena najranija adaptacija hrvatskoglagoljskoga biblijskoga prijevoda prema Vulgati (Reinhart 1990). Marija Pantelić dijeli misalske kodekse prema osobinama biblijskih perikopa u dvije matice, sjevernu, krčko-istarsku i južnu, zadarsko-krbavsku (Pantelić 1967). Dok južnu skupinu odlikuje veće oslanjanje na Vulgatu, usklađenost prema latinskim obrascima i jezična pomlađenost, u tekstovima sjeverne skupine, koji su bili redigirani, još su primjetni tragovi Septuagintina teksta. Prema Johannesu Reinhartu prva hrvatskocrkvenoslavenska redakcija Biblije, prisutna u krčko-istarskoj matici misala, kojoj je glavni predstavnik Misal Vatikanski Borg. illir. 4 nastala je u 12. stoljeću, a južna redakcija, kojoj na čelu stoji Novakov misal, nastala je u prvoj polovici 14. stoljeća (Reinhart 1993:56 i dalje). Oracije pak koje nisu tradirane iz staroslavenskih tekstova prevedene su u objema redakcijama misala u 13. stoljeću. Primjeri udaljavanja od grčkoga i staroslavenskoga predloška, a približavanje latinskim prijevodima evidentni su već u sjevernoj, ali su u južnoj redakciji još razvijeniji i mnogo češći. Isto tako se u južnoj redakciji znatno povećao broj kroatizama primjetan već u starijoj. Na temelju dosadašnjih istraživanja, dakle, mogli bismo reći da sjevernoj skupini pripadaju još Ljubljanski misal Ms 162, Bribirski, MR 180, Ročki, Oxfordski Ms. Canon lit, 349 i Kopenhagenski, a južnoj pripada više kodeksa: Ljubljanski misal Ms 164, Novljanski, Vatikanski Borg. illir. 8., Vrbnički 1. i 2., Oxfordski Ms. Canon lit. 373, Hrvojev, Berlinski, Newyorški i Prvotisak misala. Odnosi među redakcijama teško se mogu na nekim mjestima jasno odijeliti, a neki od misala imaju tragove obiju, kao npr. Ljubljanski misal Ms 162, Novljanski, Vatikanski Borg. illir. 8., Oxfordski Ms. Canon lit. 373 i Oxfordski Ms. Canon lit, 349, Berlinski i Kopenhagenski. Zanimljivo je da i kodeksi istoga prepisivača, Bartola Krbavca, pripadaju različitim redakcijama, Ročki i Ljubljanski misal Ms 162 sjevernoj, a Berlinski južnoj. Par sadrži u kontinuitetu sve četiri Muke, po Mateju, Marku, Luki i Ivanu i nalazi se u dijelu zbornika koji je pisala Borislavićeva ruka. Muka Kristova po Marku čita se ,V utori veli“ na f. 246v-253v. Njezin sam tekst usporedila s pasionskim tekstom u najstarijem hrvatskoglagoljskom misalu Vatikanskom Borg. illir. 4. (početak 14. stoljeća, dalje u tekstu Vat,) iz sjeverne skupine, kao i s tekstom južne redakcije u Novakovu misalu iz 1368. godine (dalje u tekstu Nov)."? Pažljivom usporedbom mogu se pronaći tekstološki podudarne rečenice, pa i odlomci, ne samo u oba misala, nego i u tekstu Muke u Par; Sljedeći primjeri neka pokažu postojanje tih zajedničkih tekstualnih veza: 7* U istraživanju koristim fotografije Par, Vat, i Nov iz knjižnice Staroslavenskoga instituta u Zagrebu. 141