_VESNa BADURINA-STIPČEVIĆ Legenda o Svetom Nikoli u hrvatskoglagoljskom Petrisovu zborniku Iako je u literaturi poznato više verzija hrvatskih srednjovjekovnih Nikolinih legendi, »legenda o sv. Nikoli nije dovoljno proučena u hrvarskoj književnosti niti je tekst krirički izdan« (Nazor 2008: 63). Nikolina hagiografija pod naslovom Viža et Miracula $. Nicolai episcopi nalazi se u latinskom rukopisu iz Dubrovnika, čiji je prvi dio pisan beneventanom i pre- ma M. Demoviću potječe iz 11. stoljeća.“ Ova opsežna kompilacija sastoji se od dvadeset tekstova koji opisuju čuda koja je svetac učinio za života, pa i dva nastala post mortem, prije svečeve translacije u Bari." U više glagoljskih spomenika nalaze se različite legende iz živora Svetoga Nikole. Kraće su verzije zabilježene u rukopisnim i riskanim brevijarima od kraja 14. st. do 1561. godine u kojima se na svečev blagdan 6. prosinca čita le- genda u dever lekcija (Nazor 1987: 72). Ova brevijarska vita prijevod je latinske legende Ivana, dakona napolitanskoga (Vita auctore lohanne diacono Neapoli- tano, BHL 6105). Opisuje Nikolino rođenje i odgoj u kući bogatih kršćana. Kad je od roditelja naslijedio znaran imutak, odlučio ga je potrošiti pomažući drugima. U brevijarskoj legendi prikazano je i čudo u kojemu Nikola daje mi- raz trima siromašnim kćerima propaloga plemića. Kraće su i glagoljske legende blagdanarskoga tipa. Jedna se čita u Blagdanaru popa Andrije iz 1506. g., koji je prijevod latinskoga djela Sermones de Sanctis Poljaka patera Peregrinusa. A druga i različita je Nikolina vira u Sienskom zborniku iz prve červrti 17. st. (Sie- na, Biblioteca Comunale, sign. FV.6, £. 137—139, orig. Pag. F 139—140).* Tekst u Sienskom zborniku dio je propovijedi na blagdan Sveroga Nikole i ukratko opisuje Nikolin život od rođenja u maloazijskom gradu Patari do smrti u Miri, gdje je bio biskup. Duže i medusobno različite hagiografije o Sverom Nikoli čiraju se u glagolj- skim zbornicima, Oxfordskom zborniku iz 15. st. (Oxford, Bodleian Library, Ms. Canon. Lit. 414) i Petrisovu zborniku iz 1468. g. (Zagreb, NSK, R 4001). Teksr iz Oxfordskoga zbornika, djelomično izdan u hrestomariji hrvatske srednjovjekovne književnosti,? nastao je, kako je utvrdila Biserka Grabar, prema crkvenoslavensko- me prijevodu grčke Vite Nikole Sionita (1977: 12). Glagoljska legenda sadrži opis Nikolina porijekla i mnoga čudesa koja je svetac napravio pomažući drugima: čudo o drvetu koje je Nikola posjekao jer u njemu živi nečisti duh, čudo o čovjeku kojemu je, dok je spavao, ušla u usta zmija, čudo o umnažanju kruha, čudesno ozdravljenje djevojke Kirijake i čudesno spašavanje mornara. Da je predložak gla- goljskoga prijepisa bila ćirilska matica, upućuje zamjena brojne vrijednosti slova 6 Usp. Demović, Miho. Dubrovački beneventanski liturgijski priručnik legende i obreda blagdana Sve- 10q Nikole iz XI. staljeća. Zagreb-Dubrovnik, 1998. Čit. prema Petrović 2006: 232-233. Sveje tekstove prema brojevima u BHL (Bibliotheca Hagiographica Latina) identificiralaI. Petrović 2006: 233. 8 — Legendu iz sicnskoga rukopisa opisala je i objavila u latiničkoj transliteraciji A. Nazor 1987. Usp.i 'Nazor 2008: 63. 9 — Hrvatska književnost srednjega vijeka. Pet stoljeća hrvatske književnosti \, 1969: 262--265. 229