K Knjige poštujući, knjigama poštovan M koje u ćirilskom tekstu ima vrijednost 40, kako je i u grčkom originalu, a u gla- goljskom rekstu brojnu vrijednost 60. Topografska imena Deokola i Bar upućuju na nekadašnju Duklju, odakle je mogla poteći glagoljska verzija legende. U Petrisovu zborniku, jednom od najopsežnijih glagoljskih zbornika, nalazi se na£.211v-215v legenda o Svetom Nikoli pod naslovom Čr(eni)e s(veta)go Miku- le biskupa is(povednika).'' Dok legenda u Oxfordskome zborniku pripada istočnoj tekstualnoj tradiciji, tekst u Petrisovu zborniku slijedi zapadnu tradiciju Nikoli- ne hagiografije.!' Ovaj se tekst vrlo dobro podudara s Nikolinom legendom De sancto Nicholao u zbirci Zlatna legenda Jacopa de Voragine (BHL, Nicolaus ep- Myrensis, saec. IV; S. Vitae et miraculorum epitomae).! U odnosu na latinsku legendu, glagoljska legenda u Petrisovu zborniku zapo- činje i zedias res, bez uvodnog dijela (De 0777ine) o tumačenju imena Nikola (koje je nastalo od zichos i /eos ili nichos i laus). Na početku glagoljskoga teksta opisano je kako je svetac rođen u maloazijskoj Patari, u kući bogatih kršćanskih roditelja i kako je bio neobično dijete: stajao je već prvi dan knš ga je majka ku- pala i vrlo je kratko sisao majčino mlijeko. Kao mladić rado je odlazio u crkvu. 'Nakon smrti roditelja, darežljiv i suosjećajan, pomagao je mnogima koji su tre- bali pomoć. Pomogao je osiromašenom plemiću koji je želio dari rri kćeri u blud radi novca. Nikola je noću krišom ubacivao po vrećicu zlata i pomogao djevojka- ma da dobiju miraz, a oca je molio da ga ne oda. Dalje je u legendi opisano kako je u gradu Miri postavljen za novoga biskupa. Slijede primjeri Nikolinih čudesa: spasio je nesretne i pobožne mornare na nemirnu moru, zatim je tražio da se narodu u njegovoj biskupiji podijeli pšenica u vrijeme velike gladi i čudom je vratio manjak u spremištima. Razotkrio je varku božice Dijane koja se u ženskom obliku prikazala putnicima na brodu i dala im ulje kojima će namazati crkvu. To je bila Dijanina osveta jer je Nikola naredio da se posiječe njezino sveto drvo, a Nikola je pak nagovorio putnike da jako zapaljivo ulje bace u more. Slijedi po- duža epizoda o rri istočnorimska viteza koji su bili svjedoci Nikoline pom krivo osuđenima na smrt. U trenutku kad su i sami, kasnije u Konstantinopolu, bili nedužno osuđeni na smrt i čekali smaknuće u tamnici, sjetili su se Nikoline dobrote i molili ga za pomoć. Sverac se u snu ukazao caru Konstantinu i zauzeo se za tri nedužna viteza. Car ih je naposljetku oslobodio i poručio im da se za- hvale Nikoli te da mole ne bi li Nikola i njega štitio. Slijedi opis Nikoline smrti i pogreba. Svečevo je rijelo položeno u mramornu raku, od glave mu je poteklo 10 Usp. Štefanić, 1960: 355-397; o Nikolinoj legendi na str. 378. Perrisov zbornik obaseže 350 stranica formata 20 x 13,5 em pisanih kurzivnom glagoljicom na papiru. Nekad je bio dio ostavštine Perris sa otoka Krka, a danas je pohranjen u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Sadrži 162 različita teksta, među kojima se nalaze brojne hagiografske legende, apokrif i vizije. 11_ Stjepan Ivšić u studiji o hrvatskoglagoljskim prijevodima sa staročeškoga jezika u Petrisovu zborniku ističe primjer Života Svetoga Nikole kao teksta koji je imao latinski, a ne češki predložak. Usp. Ivšić 1922: 285-286. 12 _ Glagoljski tekst legende uspoređujem s izdanjem: lacopo da Varazze 1998. 230