_ Knjige poštujući, knjigama poštovan Do Sveti Nikola, biskup iz maloazijske Mire (4. st.), jedan je od najistaknutijih i najpopularnijih kršćanskih svetaca. Zaštitnik mornara, male djece, djevojaka, siromaha, putnika, postao je patron velikoga broja crkvi na Istoku i Zapadu. Una- toč velikoj popularnosti poznato je malo povijesnih podataka iz njegova živora t€ se Nikolina biografija temelji na legendarnim podacima: rođen je u Maloj Aziji u kršćanskoj obitelji, putovao je po Egiptu i Palestini i nakon povratka izabran je za biskupa u Miri. Bio je zatvoren za vrijeme Dioklecijanovih progona, a oslobođen za vladavine cara Konstantina. Prisustvovao je koncilu u Niceji. Talijanski trgovci prenijeli su njegovo tijelo 1087. g. u Bari u Italiji. Postao je glasovit po mnogim spasonosnim čudima koja je činio za života, pa i nakon smrti. Na temelju usmene rradicije o Nikolinu životu nastale su brojne i raznovrsne hagiografije. S početka 9. st. potječe grčka legenda tzv. Vita per Michaelem anonim- noga autora, koja je postala izvorom za kompilaciju koju je carigradski patrijarh Metodije (Methodius ad Theodorum) napisao između 842. i 846. godine. Treću grčku verziju Nikoline legende sačinio je Simeon Metafrast u drugoj polovini 10. stoljeća. Prvu latinsku Vita s. Nicolai sastavio je napolitanski dakon Ivan krajem 9. st., i to na osnovi Metodijeve kompilacije. Druga je latinska verzija legende o svetom Nikoli poznata tek iz 13. stoljeća. Jacopo de Voragine (u. 1298.) u zbirku Zlatna legenda (Legenda aurea) uvrstio je tekst nasrao na temelju druge redakcije Vitae Ivana đakona i brojnih opisa čudesa iz Života Nikole Sionita, biskupa iz li- kijske Pinare iz 6. st., s kojim su stariji hagiografi često zamjenjivali sveca iz Mire (Del Re 1967: col. 923-942). Nikolin je kult bio osobito poznar i raširen među Hrvatima. O tome svjedoče suvremena hagiotopografska istraživanja prema kojima su crkve posvećene Svetom Nikoli među najzastupljenijima u Hrvatskoj. Po brojnosti slijede odmah iza sveti- šta posvećenih Bogorodici Mariji i Ivanu Krstitelju.* U našim je krajevima, kao i u mnogima drugima, raširen i običaj Nikolinja, darovanja djece. Raširenost Nikolina svetačkoga kulta potvrđena je u brojnim legendama u hrvatskoj usmenoj i srednjo- vjekovnoj književnosti. Jedna arhaična narodna pjesma o svetom Nikoli s legendar- riim motivima » proširena je u raznim verzijama duž hrvatske i slovenske jadranske obale, s odjecima i u pozadini (Hercegovina) « (Bošković-Srulli 1983: 84). U svim tekstovima pjesama Sveti Nikola sam siječe drvo i pravi od njega brod na kojem će se pojaviti » huda stvar« tj. vrag. Povezanost posječenoga drveta i pojave vraga na jarbolu broda objašnjava Zlazza legenda u kojoj je Sveti Nikola posjekao drvo po- svećeno božici Dijani (Artemidi), pa mu se vrag zbog toga htio osvetiti. 4 — Premacvidenciji svih hrvatskih sverišta nastalih od najranijeg razdoblja kršćanstva pa do danas uku- pno 1163 crkve posvećene su Bogorodici Mariji sa svim njezinim arriburima, 304 crkve imaju patro- nac Ivana Krstitelja, a 278 crkava patronar Sveroga Nikole (Badurina 2003: 306). 5 — S.v.»Nikola, sveri, biskup«. Leksikon ikonografije, liturgike i zapadnog kršćanstva. 1985., svr.427. 228