Vesna Badurina Stipčević - Legenda o svetom Jeronimu u hrvatskoglagoljskom Petrisovu.

 

pisali o Jeronimovu rodnom mjestu te su Stridon smještali ne samo u Dalmaciju,
nego i u Italiju (Akvileja), Mađarsku, Istru, Međimurje (Štrigova), Sloveniju i
na druga mjesta.?

Mnogi su hrvatski pisci književno obrađivali lik svetoga Jeronima, tako iz
starijega razdoblja Marko Marulić, Gverin Tihić, Petar Zoranić, Franjo Glavinić i
Hilarion Gašparoti, kao i naši suvremenici, poput Ivana Bakmaza i Marka Grčića.
A Tin Ujević u nadahnutom eseju Jeronimova pisma iz 1930. kritički je reagirao
a zanemaren odnos svojih suvremenika prema svečevu djelu:

.,On je napokon istočio vrela tamnog Orijenta, svoje kršne i gorde Dalmacije, te
Hristove lirske i misionske Judeje. Njegova oštrina raspoloženja, gnjevni mig obr-
va, bit će značajna za mnoge dalmatinske prvake čak ovamo do Nikole Tommas«
i mnogih namrgođenih sadašnjaka. (...) Jeronim u narodnoj masi bijaše odvajkada
najpopulamiji svetac, te mu je povjerena ambasada ove pokrajine u carstvu nebeskom,
ali je žalosno da su njegova djela i rad, proučena od šačice erudita, slabo poznati
širom krugu čitalaca. (...) Ne popujem, jer to i ne dolikuje laičkim licima, ali i slo-
bodoumna javnost Evrope i Amerike izučava revno biografije i ideologije svetaca,
danas na pragu novih vjerskih i fantastičnih vremena.““'"

 

  

a.

O svetom Jeronimu napisane su brojne biografije i legende, još u antici, a i
kasnije u srednjem vijeku. Glavni su izvori tim životopisima bila Jeronimova
književna djela, u kojima je zabilježio autobiografske podatke, zapise o ondašnjim
događajima i ljudima, ali i zapise polemika i razmišljanja. To se u prvom redu
odnosi na brojne poslanice, zbirku od 154 pisma (Epistulae), koje je Jeronim,
boraveći na raznim stranama svijeta (u Rimu, Betlehemu, pustinjama Sirije), pisao
svojim prijateljima, suradnicima, ali i protivnicima."'

U starijoj hrvatskoj književnoj tradiciji sačuvane su mnoge i raznovrsne le-
gende o svetom Jeronimu te su potvrđene u više pisama i jezika, na hrvatskom
crkvenoslavenskom jeziku, hrvatskom i latinskom jeziku te na glagoljskom i
latiničnom pismu.'?

U sanktoralu glagoljskih brevijara koji sadrže čitanja za rujan, na 30. dan toga
mjeseca, na dan svečeve smrti, nalazi se oficij u Jeronimovu čast. Takav se oficij
čita u brevijarima iz 14. stoljeća: IV Vrbničkom brevijaru, Vatikanskom Borx. illir:

 

* — Usp. BRATULIĆ 1990: XXXI-XLIII.
"!_ Cit. prema Isti: XLIV-XLV.

Od nekad većega broja, danas je sačuvana zbirka od 154 poslanice, od kojih se 125 sigurno
pripisuje Jeronimu, a druge su ili njemu upućene ili apokrifne. Usp. hrvatske prijevode poslanica
u MARKOVIĆ 1908 i SVETI JERONIM 1990.

'? | Usp. BADURINA STIPČEVIĆ 2013b: 17-26.

339