Vesna Badurina Stipčević - Legenda o svetom Jeronimu u hrvatskoglagoljskom Petrisovu. pisali o Jeronimovu rodnom mjestu te su Stridon smještali ne samo u Dalmaciju, nego i u Italiju (Akvileja), Mađarsku, Istru, Međimurje (Štrigova), Sloveniju i na druga mjesta.? Mnogi su hrvatski pisci književno obrađivali lik svetoga Jeronima, tako iz starijega razdoblja Marko Marulić, Gverin Tihić, Petar Zoranić, Franjo Glavinić i Hilarion Gašparoti, kao i naši suvremenici, poput Ivana Bakmaza i Marka Grčića. A Tin Ujević u nadahnutom eseju Jeronimova pisma iz 1930. kritički je reagirao a zanemaren odnos svojih suvremenika prema svečevu djelu: .,On je napokon istočio vrela tamnog Orijenta, svoje kršne i gorde Dalmacije, te Hristove lirske i misionske Judeje. Njegova oštrina raspoloženja, gnjevni mig obr- va, bit će značajna za mnoge dalmatinske prvake čak ovamo do Nikole Tommas« i mnogih namrgođenih sadašnjaka. (...) Jeronim u narodnoj masi bijaše odvajkada najpopulamiji svetac, te mu je povjerena ambasada ove pokrajine u carstvu nebeskom, ali je žalosno da su njegova djela i rad, proučena od šačice erudita, slabo poznati širom krugu čitalaca. (...) Ne popujem, jer to i ne dolikuje laičkim licima, ali i slo- bodoumna javnost Evrope i Amerike izučava revno biografije i ideologije svetaca, danas na pragu novih vjerskih i fantastičnih vremena.““'" a. O svetom Jeronimu napisane su brojne biografije i legende, još u antici, a i kasnije u srednjem vijeku. Glavni su izvori tim životopisima bila Jeronimova književna djela, u kojima je zabilježio autobiografske podatke, zapise o ondašnjim događajima i ljudima, ali i zapise polemika i razmišljanja. To se u prvom redu odnosi na brojne poslanice, zbirku od 154 pisma (Epistulae), koje je Jeronim, boraveći na raznim stranama svijeta (u Rimu, Betlehemu, pustinjama Sirije), pisao svojim prijateljima, suradnicima, ali i protivnicima."' U starijoj hrvatskoj književnoj tradiciji sačuvane su mnoge i raznovrsne le- gende o svetom Jeronimu te su potvrđene u više pisama i jezika, na hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku, hrvatskom i latinskom jeziku te na glagoljskom i latiničnom pismu.'? U sanktoralu glagoljskih brevijara koji sadrže čitanja za rujan, na 30. dan toga mjeseca, na dan svečeve smrti, nalazi se oficij u Jeronimovu čast. Takav se oficij čita u brevijarima iz 14. stoljeća: IV Vrbničkom brevijaru, Vatikanskom Borx. illir: * — Usp. BRATULIĆ 1990: XXXI-XLIII. "!_ Cit. prema Isti: XLIV-XLV. Od nekad većega broja, danas je sačuvana zbirka od 154 poslanice, od kojih se 125 sigurno pripisuje Jeronimu, a druge su ili njemu upućene ili apokrifne. Usp. hrvatske prijevode poslanica u MARKOVIĆ 1908 i SVETI JERONIM 1990. '? | Usp. BADURINA STIPČEVIĆ 2013b: 17-26. 339