ZBORNIK RADOVA ŠESTOGA HRVATSKOGA SLAVISTIČKOGA KONGRESA skupine, a to znači da može biti i posljelog i prijedlog. Kao posljelog već je naveden u primjerima (la) i (2a), a kao prijedlog u primjeru (3b). Navodimo još dva primjera u kojima se ponaša kao prijedlog: (6)a. cića tebe vignani esmo na si svet' - CŽg 33v b. ciča bolizni tila nega - CFat 12r. 'Na temelju iznesenoga možemo zaključiti da je u našem korpusu zabilježeno prijelazno razdoblje urazvoju tih riječi, razdoblje u kojemu od posljeloga postupno postaju prijedlozi. 'Navedeni primjeri pokazuju također da je razvoj cića/ciće za korak dalje nego razvoj radi jer se cića/ciće već pojavljuje i kao pravi prijedlog. Sintaktički su zanimljive prijedložne skupine sa složenom imenskom skupinom koje su oprimjerene u (3), a osobito položaj zamjenice to/se u njima. Isto se značenje može izraziti bez prijedloga i zamjenice jer veznici da, ere, ćko i zače i bez njih mogu uvoditi rečenice s uzročnim značenjem.* To znači da je njihovo postojanje vjerojatno opravdano pragmatičkim razlozima, tj. potrebom za isticanjem (fokusiranjem). Nadalje, zamjenica to/se je pleonastička (ekspletivna). Ona je zapravo prosentencijalizator koji svoje značenje (referenciju) dobiva od pridružene rečenice. Mogli bismo reći da je ona obvezatno nadzirana tom rečenicom. Njezina je najvažnija — ako ne i jedina — uloga u derivaciji da zadovolji padežno obilježje prijedloga/posljeloga. Stoga se nameće pitanje je li ona u derivaciji rečenice prisutna od početka ili je pak riječ o resumptivnoj zamjenici koja je u derivaciju uvedena naknadno na mjesto traga ekstraponirane rečenice, kako bi se zadovoljilo padežno obilježje prijedloga/posljeloga. Naime, prema teoriji Norberta Homsteina obvezatni je nadzor posljedica pomicanja.* Odgovor na to pitanje zahtijeva dodatna istraživanja koja izlaze izvan okvira ovoga rada. Rečenica koja eksplicira zamjenicu to/se ne može biti između nje i prijedloga/posljeloga, nego mora biti iza prijedložne skupine — neposredno ili na kraju cijele (glavne) rečenice — ili na početku, ispred prijedložne skupine. Neposredno iza prijedložne skupine rečenica se nalazi u primjerima (3), a ostale su dvije mogućnosti oprimjerene u (7). (7)a._a togo radi ne moremo ere es'mo pl'ci op'ćeni — BrN, 378d b. zato biše b(og)e proklel' lozu zač“ ii sotonail' vsadi i lozoii prehini zmić eugu i adama — CPet 231r c. ere raba (hresto)va esme togo radi v' obraz' rabine 6vlati se — BrPm 201c 'To pokazuje da je rečenica na površini dodatak (adjunkt) ili cijeloj prijedložnoj skupini ili cijeloj složenoj rečenici, a ne dopuna ili dodatak zamjeni j. dio imenske skupine kojoj je glava 10/se. Drugim riječima, nije zapravo riječ o složenoj imenskoj skupini jer je rečenica konstituent prijedložne skupine ili rečenice kao cjeline, a ne imenske skupine koja je njezin dio. Je li ona na taj položaj dospjela pomicanjem (ekstrapozicijom) iz imenske skupine ili je na njemu od početka derivacije, odgovoriti mogu, kako je već rečeno dodatna istraživanja koja tek treba provesti. S povijesnojezičnoga je motrišta o i pitanje je li u primjerima s prijedlogom za, kao što su (3d) i (7b) ili (8) za to ere biše uč(e)n(i)ke is(uso)vo otaini — CPar 266r > Vidi primjere (13), (15), (16) i (18) u poglavlju 3. + Usp. Homstein 2001; 2009 te Drummond i Hornstein 2014. 28