M.Mihaljević UZROČNE KONSTRUKCIJE U HRVATSKOME CRKVENOSLAVENSKOM JEZIKU već riječ o sraslici toga prijedloga sa zamjenicom zo, tj. o prilogu zato pa onda i složenom vezniku zafo čto, zato da, zato ere, zato zače itd., ili je još uvijek u pitanju prijedložna skupina u kojoj prijedlog i zamjenica još nisu srasli.S 1 taj problem trebaju riješiti buduća istraživanja. Sa sigurnošću možemo reći da i u jednom i u drugom slučaju to zadovoljava padežno obilježje od za. _ . Usporedimolli stanje u našim tekstovima sonim u kanonskom starocrkvenoslavenskom i suvremenom hrvatskom jeziku, vidljivo je da još nema prijedloga zbog koji je u suvremenom hrvatskom jedan od najčešćih uzročnih prijedloga. Isto tako je uočljivo da prijedlog or, za razliku od suvremenoga hrvatskoga od, rijetko ima uzročno značenje. Distribucija prijedloga po spomenicima — liturgijskim i neliturgijskim — pokazuje da jedino uzročno dela/dčlč/dčlma/dla, radi i za pripadaju crkvenoslavenskomu sustavu, a ostali su prijedlozi uvezeni iz govornoga hrvatskoga jezika. Prijedlog skvozć ima u (staro) crkvenoslavenskom samo prostorno značenje “kroz', a uzročno značenje razvija tek u hrvatskim tekstovima.“ Najstarija je potvrda toga značenja u našem korpusu primjer iz Knjige o Juditi (6,12) u 1. vrbničkom brevijaru s početka 14. st: (9) i koliko ltidi olopernovi hoteše skoze si(o)vo sie ubiti i — BrVb, 249c. Posljelog/prijedlog cića/ciće pojavljuje se samo u neliturgijskim zbornicima i u Reguli sv. Benedikra, iz čega je vidljivo da je riječ o jedinici hrvatskoga, a ne crkvenoslavenskoga jezika. Treba reći da i prijedlog za u liturgijskim tekstovima rijetko ima uzročno značenje, ali se u tom značenju pojavljuje već u kanonskim starocrkvenoslavenskim tekstovima, a posvjedočen je i u najstarijim hrvatskoglagoljskim fragmentima iz 12. i 13. st., pa ga stoga moramo smatrati i u tom značenju dijelom (staro)crkvenoslavenskoga sustava.' Uzročno značenje u neliturgijskim zbornicima ima i prijedložna skupina koja se sastoji od toga prijedloga, akuzativa imenice volja i njezine dopune,' primjerice: (10) a. prebi(a)ž(e)na esi eugo za volu adama - CŽg 34v* b. mi ne smiho<mw> od nih odstupiti za volii tvoga straha — CAc 74v. 'Ta je konstrukcija zasigurno import iz govornoga hrvatskoga jezika. 3. Uzročne rečenice 'Uzročno značenje imaju i nezavisno i zavisno složene rečenice. Nezavisno složene uzročne rečenice mogu biti uvedene veznicima ibo i ubo: (11) a. na koleno grešniht tur'skihe i na ge (= 4) ne obreću i ibo zatvoriše plenenie svršenoi ve idumći — BrVat, 235b b. ivz'veselet se iže pravi sut' - ibo rosa čže ot b(ogja e(ste) iscčlaet' e — FgNicod lab ) _ 0 kTu se problem ne postavlja za prijedloge/posljeloge cića, radi i skozć kod kojih je sigurno riječ o prijedložnoj skupini * Gdje se, češće nego u likovima skvoze i skozć, pojavljuje u oblicima skozi i skrozi. Osim navedenih, zabilježeni su doši oblici skoze i skroze. Čini se da uzročno značenje konstrukcije za + akuzativ općenito nije jako često. Darinka Gorian-Premk (1963- 1964, 447) navodi primjerice da je pravo uzročno značenje te konstrukcije prilično rijetko u knjizi Vuka Stefanovića Karadžića Prvi i drugi srpski ustanak. , Riječ je dakle o strukturi (,, za [,, volti [ .)) Usp. primjer (1a). 29