Milan Mihaljević: Zamjenice u hrvatskoglagoljskim fragmentima 12. i 13. st., 339-360
2. Osobne zamjenice i povratna zamjenica
Osobne:
Jednina Dvojina Množina
1. P 1, 2 1. 2
N6 azpazb — ti,ty ve mimi,my — vi wy
az, az bo
az' že, az že
G. mene tebe na& _ vad nas», nasb — vas», vasb
D. minfe)mi teb&,ti nama vama namp,namp — vamp,vam»
mnć nam' vam, vam'
A. mene,me tebe,te na _ vali ni, nly] vi, vas»
nč, nas» v&, vasb
L. mnč tebš nadi nas»,nasb — vas»
1. mnod tobodi nami vami
Povratna:
G. sebe
D. sebe,si
A. sebe, se
L. sebć
1. — sobodi
Kakoje vidljivo iz tablice, za zamjenicu prve osobe jednine nema potvrda hrvat-
skog oblika & (lja]) ni oblika &z» (ljazl).? Valja spomenuti da nema potvrda oblika
mane, mani, manon i sl. s karakterističnom čakavskom vokalizacijom slaboga polug-
lasa? Iz dativnih, lokativnih i instrumentalnih oblika vidljivo je da je slabi poluglas
već izgubljen. Nisu potvrđeni genitivni oblici mne, tbe i dativni i lokativni oblik ib
koji se sporadično pojavljuju u kanonskim starocrkvenoslavenskim tekstovima.?
Dvojina je općenito mnogo rjeđa nego jednina i množina.!? Samo je 11 potvrda
zamjenica za 1. i 2. osobu dvojine, od čega je 9 primjera iz Pass te po jedan iz Grš
* O tome kada je subjekt 1. i 2. osobe u (staro)crkvenoslavenskome izražen vidjeti u
Šarapatkova 1982. Stanje u fragmentima u skladu je s njezinim pravilima.
7 Storiski (1950: 84) i Nandris (1959: 104) navode da se oblik zv u kanonskim starocrkveno-
slavenskim tekstovima pojavljuje samo jednom u Marijinskom evanđelju. Nandris (1959: 105)
usto navodi, vjerojatno kao pogrešku, i oblik a iz Sinajskog psaltira (Ps 38, 13), a Đorđić 105)
tvrdi da se oblik jaze pojavljuje više puta iza veznika i: i &ev (glagoljicom) ili i jaze (ćirilicom).
* Usp. Brozović 1998: 220.
* V. Diels 1932: 214, Nandris 1959: 104 i druge gramatike. Kurz 1969: 77 navodi oblik
mne, koji se pojavljuje u Sinajskom psaltiru, Sinajskom euhologiju i Praškim listićima, kao
mogući moravizam.
19 Toje tipološki očekivano jer se općenito u jezicima koji imaju takav brojni sustav jednina
pojavljuje mnogo češće od množine, a množina mnogo češće od dvojine. Usp. Corbett 2000:
281-282.
341