Od indoeuropeistike do kroatistike : Zbornik u čast Daliboru Brozoviću

 

 

binjski fragment misala (Birb), Epistola o nedjelji (Epist), Fragmenti brevijara uz
Novakov misal (aNov i 6Nov), Fragment brevijara dodan Ročkom misalu (Roč),
Tkonski fragment iz Berčićeve zbirke (Tk), Tršćanski fragment brevijara (Ts), Za-
grebački fragmenti brevijara HAZU 46a i 46b (Zag), Ljubljanski homilijar (Lab),
Homilija na Blagovijest (Hom), Krčki fragmenti pasionala (Pass), Omišaljski list
apostola (Omiš), Fragment Legende o sv. Tekli (Th) i tzv. Pazinski fragmenti: odlo-
mak Legende o sv. Eustahiju (Eust), odlomci Legende o Drvu Križa (Lign), odlo-
mci Uspenja Bogorodice (Trans), odlomci Nikodemova evanđelja (Nic), odlomak
homilije (Serm) i odlomci Mučenja sv. Jakova Perzijanca (Jac).

Za svaki se sklonidbeni obrazac najprije navode svi potvrđeni oblici, a zatim se
to stanje uspoređuje sa stanjem u kanonskim starocrkvenoslavenskim tekstovima
i u suvremenom hrvatskom jeziku i objašnjavaju se oni oblici koji traže poseban
komentar. Kao različiti oblici navode se i grafijske inačice koje su glasovno sigurno
bile identične. Tako se npr. posebno navode oblici koji se razlikuju samo znakom
za poluglas na kraju: oni koji na kraju imaju stari znak u obliku ključa, oni koji ima-
ju štapić, oni kojima je na kraju apostrof i oni koji uopće nemaju znak za poluglas.?
Pri transliteraciji držao sam se uglavnom pravila uobičajenih u novijim izdanjima
hrvatskoglagoljskih tekstova. Glagoljsko sldvo » (ili inačica 4) prenosi se u latini-
cu kao 7, štapić (1) i *fl kao », apostrof kao ',* & kao & (bez obzira na izgovor), [I kao
4, nP kao j i dvoslov «lB kao y (tamo gdje još ima funkciju staroga fonema jeri).

 

3 _U fragmentima iz 12. st. te u Spal i Lond na kraju je riječi stari znak za poluglas u obli-
ku ključa. U fragmentima iz prve polovice i sredine 13. st. supostoje ravnopravno oblici s
jorom i štapićem, a u fragmentima iz druge polovice 13. st. prevladavaju oblici sa štapićem.
Oblici bez znaka za poluglas na kraju pojavljuju se u fragmenitma sa samoga kraja 13. (ili
početka 14.) st. Iznimka su jedino oblici iza kojih slijede enklitike kao što su dometci že, bo
i sl. Već je od prve polovice 13. st. razvidna težnja da se ispred enklitike krajnji poluglas ne
bilježi. Navedeno se može oprimjeriti oblicima nominativa osobne zamjenice prve osobe.
U Vind (2a i 2b), Baš, Grš (4r i 4v), Spal (b) i Birb (1v) pojavljuje se samo oblik az». Oblici
i s jorom i sa štapićem na kraju (azb i azb) potvrđeni su u Vb, Pass i BNov, a oblik samo sa
štapićem (az6) u Kuk (b i d), Epist (1r), Roč (1c), Ts (la), Zag (la), Hom (2a), Th (1b), Trans
(1d, 2a, 2b, 2c i 2d) i Nic (2d). Oblik az' potvrđen je samo s dometkom že (az' že) jednom u
Lond. Oblik bez ikakva znaka za poluglas (az) samostalno se pojavljuje samo u Omiš (1b),
s dometkom že (az že) u Th (Ir) i Jac (2b), a s dometkom bo (az bo) u Hom (2d).

4 Jedini je hrvatskoglagoljski rukopis koji još ima oba tradicionalna znaka za jer i jor
Budimpeštanski fragment. Mihanovićev je fragment apostola jedini hrvatskoglagoljski
rukopis koji za glas nastao stapanjem jera i jora ima znak za jer, a svi ostali fragmenti imaju
ili znak za stari jor ili štapić i apostrof. Više o bilježenju znakova za poluglas u najstarijim
hrvatskoglagoljskim fragmentima vidjeti u Mihaljević 2000.

3 Oblici s jerijem potvrđeni su samo u Bud, Kij i Grš. To su jedina tri fragmenta koja
čuvaju taj glas kao poseban fonem. Tako je npr. nominativ osobne zamjenice druge osobe
jednine ty potvrđen u Bud, Kij i Grš (4r), nominativ zamjenice prve osobe množine my u
Bud i Grš (2r), nominativ osobne zamjenice druge osobe množine vy u Grš (2v i 3r) i akuza-
tiv osobne zamjenice prve osobe množine n[y] u Kij. Oblik m'i koji je potvrđen u Vind (2b)
samo je ostatak grafijske tradicije jer se u istom stupcu tog fragmenta pojavljuju nominativi
osobnih zamjenica prve i druge osobe množine mi i vi bez jerija, tj. s običnim (dvadesetič-
nim) i. O bilježenju i fonološkom položaju jerija u Bečkim listićima i drugim fragmentima
više v. u Mihaljević 2000. i Mihaljević 2003.

 

340