Od indoeuropeistike do kroatistike : Zbornik u čast Daliboru Brozoviću i Th.!! To međutim ne znači da je u drugim tekstovima dvojina izgubljena. Riječ je o vrlo kratkim odlomcima teksta pa stoga sadržaj i narav teksta bitno određuju mogući broj pojava dvojinskih oblika. U odlomku "perioda" sv. Ivana apostola, što je jedan od tri fragmenta koji čine Pass, govori se o dva muža (Ivanu i Prohoru) koje su zarobila dva "voina" i stoga taj tekst, usporedimo li ga s drugim fragmen- tima, obiluje dvojinskim oblicima.!? Vjerniji je pokazatelj položaja dvojine kao kategorije činjenica da se dvojina redovito rabi u svim fragmentima kada je riječ o dvije osobe ili dva predmeta, što vrijedi ne samo za zamjenice već i za sve druge vrste riječi. Jedine iznimke od toga pravila zabilježene su upravo u Pass gdje se više puta pojavljuje akuzativ množine ni"? i jednom instrumental množine s nami (26) umjesto dvojine. To znači da je do kraja 13. st. dvojina još živa kategorija i da je proces njezina gubljenja na samome početku jer je zamjenjivanje dvojinskih oblika množinskima ograničeno na prvu osobu, tj. na sam vrh ljestvice živosti i ljestvice slaganja.'“ Stanje je još uvijek jednako onomu u kanonskom starocrkvenoslaven- skome gdje su već u najstarijim spomenicima zabilježeni množinski oblici ny i zy za akuzativ dvojine.!5 Nandris (1959: 104) i Đorđić (1975: 105) navode da se u starocrkvenoslavenskim spomenicima oblik vy pojavljuje i umjesto nominativa dvojine čemu u našim fragmentima nema potvrda.!“ Oblici akuzativa množine 18 i 06 potvrđeni su samo u Spal." Valja ih tumačiti kao primjere zamjenjivanja i jatom što je u tom fragmentu, u kojemu je jat gotovo posve ikaviziran, česta pojava.'' Takvo tumačenje potkrjepljuje i činjenica da se u istom fragmentu pojavljuju očekivani akuzativni oblici za ni (stupac a), ni (stupci a id) i vi (stupac b). Ta su dva primjera zanimljiva jer se u njima jatom zamjenjuje ! U Giš je potvrđen dativni oblik zamjenice 2. osobe vama (1r), a u Th nominativ zamje- nice 1. osobe 2e (1a). 12 U cijelom je korpusu 67 primjera dvojinskih oblika za zamjenice: 11 za osobne zamjeni- ce, 7 za neosobne zamjenice koje se sklanjaju po tvrdoj promjeni i 49 za neosobne zamjenice koje se sklanjaju po mekoj promjeni. Od tih 67 primjera 42 su iz Pass. 13 Taj se oblik pojavljuje samostalno na listovima 2b, 2c i 2d i s prijedlogom na ni na listo- vima 2b i 2d. 14_O ljestvicama živosti i slaganja vidjeti u Corbett 2000. Za prvu usporediti osobito str. 56, a za drugu str. 190. Ostatak dvojine u suvremenome hrvatskom jeziku, tj. poseban oblik koji se pojavljuje uz brojeve dva, tri i četiri (neki ga zovu brojivim oblikom, drugi malinom, a treći dvojinom), ograničen je na dno ljestvice živosti i ljestvice slaganja što se vidi po tome da nema posebnog oblika za osobne zamjenice, već se uvijek rabi samo množinski oblik. To znači da je razložno pretpostaviti kako je gubljenje dvojine kao kategorije započelo upravo na vrhu ijestvice živosti, tj. kod zamjenice prve osobe. O položaju ostatka dvojine u suvre- menom hrvatskom jeziku s obzirom na ljestvicu slaganja v. Corbett 2000: 270-271. 15_V. Kurz 1969: 77, Hamm 1974: 134 i Krivčik i Možejko 1974: 115. U našim fragmentima nema primjera uporabe akuzativnih oblika ni i vi za dativ množine što za kanonske teksto- ve navode Kurz i Hamm. 16 Treba napomenuti da tu nije riječ o zamjeni dvojine množinom, jer je vy izvorni, pra- slavenski oblik nominativa dvojine (homoniman s množinskim oblikom), dok je oblik va, koji se navodi u starocrkvenoslavenskim gramatikama, najvjerojatnije sekundaran. Usp. Žolobov i Krys'ko 2001: 75-79. 17 U stupcu a pojavljuje se prijedložna skupina v» nć, a u stupcu b oblici nć i vć. 1 Usp. Štefanić 1957: 86-87. V. također i Mihaljević 2003. 342