Milan Mihaljević, Dosadašnja čitanja darovnice slavnoga Dragoslava FLUMINENSIA, god. 12 (2000) br. 1-2, str. 1-15 ; istini za volju, prilično slabo vidljivo na kraju 10. retka na drugoj strani. Čitanje i više drugih svedak, umjesto svedok kako jasno stoji u izvorniku, može biti i slagarska pogreška. U pripisu Beneta Grabije u izvorniku piše sam prenešal, a Črnčić je pročitao sam prenesal. | na kraju, u pripisu Petra Bogovića u izvorniku piše z jedne, a Črnčić je pročitao s jedne. 2. Kukuljevićevo izdanje Dragoslavovu je darovnicu nakon Črnčića 1863. izdao ponovno Ivan Kukuljević Sakcinski.“ Kukuljević nije sam čitao ispravu, već je uzeo Črnčićev tekst i prenio ga u ustavnu glagoljicu. Osim što to sam navodi u bilješci na kraju teksta,? svjedoči o tome i činjenica da je ponovio sve Črnčićeve pogreške: kraticu hrvo donosi kao hvo, izostavlja riječ dan na početku drugoga retka, umjesto patrnatuš piše patronatuš, ima pasiča umjesto pisišća, uskrušav umjesto uskorušav, stenivi umjesto stanivi, izostavlja 19. redak, ne ponavlja riječi učinim učinim, ima prikaz umjesto prikaž, crikvi s. stipana umjesto crikvu s. stipana, polovicu umjesto polovica, i druga umjesto a druga, razvezao je kraticu kaplu kao kapitolu, kao i Črnčić ima prezime rutareški, svedak umjesto svedok, prenesal umjesto prenešal, razvezuje kratice na hrti i od hrti kao na harti i od harti? te umjesto z jedne ima s edne. Osim tih pogrešaka, Kukuljević je napravio i jednu koje nema kod Črnčića, a to je da je u 21. retku isprave izraz tolikajse zamijenio sa tolikaiše. Osim toga, učinio je još jedan redaktorski zahvat jer je prijedložnu skupinu/prilog na prida koja je u izvorniku i kod Črnčića pisana odvojeno napisao zajedno kao naprida. Zanimljiv je i način na koji je Kukuljević prenio Črnčićev tekst u glagoljicu. Da je to radio mehanički, tj. da je transliterirao po načelu slovo za slovo, dobio bi prilično vjeran prijepis izvornika.? Međutim, čini se da je Kukuljević mislio da je Črnčić transkribirao ispravu i zato redigira njegovo čitanje na način bilježenja kakav je bio uobičajen u liturgijskim hrvatskoglagoljskim tekstovima 14. i 15. st. Tako tamo gdje je u izvorniku isprave slovo đerv (ne), koje je Črnčić dosljedno transliterirao s pomoću j, Kukuljević zamjenjuje to slovo drugim načinima pisanja j. Ako je đerv bilo na kraju sloga ili ispred », zamjenjuje ga sa ». Tako je riječ rojstva u prvom retku postala roistva, riječ kraj u 9. retku!? promijenio je u krai, riječ tolikajse u 21. retku u tolikaiše, a u 25. 5 U knjizi Pov/e;rn7spomenici južnih Slavenah: knjiga I. Listine hrvatske (Acta Croatica) na str. 315-316. 7 Usporedi na str. 316: Prepis Petriševa prevoda priobći pop I. Črnčić u *Kat. listu" g. 1860. br. 29. % Ostale ne razvezuje. * Isključivši naravno Črnčićeve pogreške pri čitanju. 19 U skupini do kraj sela.