Milan Mihaljević, Nooljanski dvolist brevijara iz 14. stoljeća FILOLOGIJA 34(2000), 175—208 pol retka. Izveden je kao biljni motiv. Umjesto očica dvije su palmete koje vise s prečke koja je također biljni ornament preko kojega su na svakom kraju po dvije alkice (prstenovi). Okolo je crvena boja. Tu se dobro vidi da je crvena boja vjerojatno kasnije dodavana kistom, tj. da je kodeks »doscinobran« nakon pisanja. Inicijal M u stupcu 2b visok je dva retka, bez ukrasa je, samo su osnovne crne crte pojačane crvenima. Središnja crta završava prečkicom koja je spaja s krakovima, tako da unutarnji slovni prostor ima oblik srca, a krakovi završavaju kružićima. Inicijal S u istom stupcu već je opisan. Inicijal T u stupcu 2cisti je kao i onaj u stupcu 1b samo je malo veći, Inicijal I u stupcu 2d čine dva trokuta koja vise na prečki koja je omeđena šerifima i preklapaju se (gornji je trokut preko donjega). Unutar oba trokuta ucrtane su palmete, ali nisu ispu- njene crvenom bojom, već su samo osnovne crne crte pojačane crvenima. Najveći je i najviše ukrašen inicijal B na samom kraju stupca 2d, koji zauzima četiri posljednja retka i još ide ispod barem za visinu jednoga. Osnovne crne crte pojačane su crveno. Okomita stapka ima prsten u obliku četvrtaste zdjele, a završni desni krak završava skromnom polupalmetom. Oko inicijala podije- ljeno je udvostručenim crvenim crtama (pisanim tankim perom) na četiri tro- kuta u koja su ucrtani biljni motivi (u dva palmete, a u rubne polupalmete). Donji je trokut bitno manji nego ostala tri. Za sve inicijale mogu se naći para- lele (isti oblici) u krčkim kodeksima 14. stoljeća: vatikanskom misalu Illirico 4 (M Vat4), 1. vrbničkom brevijaru (Br Vb1), 2. vrbničkom brevijaru (Vb2), i Brevijaru Vida Omišljanina (VO).? 4. Pismo Pismo je pravilna (dvocrtna) ustavna hrvatska glagoljica 14. stoljeća, rela- tivno velikih slova. Gornja je crta sasvim poravnata, a donja je mjestimice još blago valovita. Iznad gornje su crte samo kvačice slova i, gornja očica slova i, apostrofi i title, uspravne spojenice i često (ali ne uvijek) srednja uspravna crta slova h. Donju crtu probijaju samo uspravna lijeva crta slova [ i završna (dolj- nja) crta slova . Štapić se najčešće još nije spustio do dna retka. Karakteristič- no je supostojanje (ponekad i u istoj riječi) starijih i novijih oblika istog slova, tj. oblika svojstvenih rukopisima prve polovice 14. st. i onih druge polovice 14. i početka 15. st. Tako se pojavljuje stariji oblik slova iii s trokutastom i mlađi s četvorinastom gornjom očicom. Slovo %, koje izgleda kao latinično poluunci- jalno h, ima također dva oblika, stariji s dva koljena i mladi s jednim koljenom. Spojnice slova m;, un i mi nisu uvijek posve horizontalne, što može biti dobar pokazatelj starine. Poprečna crta slova 3a i Ja ide iz dna uspravne (haste) i zatvara s njom oštar kut. Dno slova v dvouglato je (odsječeno), što je karakte- ristično za spomenike do polovice 14. st., a tek rijetko i nešto kasnije.* Rjeđe se 3 Vidi sliku 1. * Usporedi Štefanić 1969:13. 177