Milan Mihaljević, Novljanski dvolist brevijara iz 14. stoljeća FILOLOGIJA 34(2000), 175—208 pojavljuje i oštro v s karakterističnim nagibom koje supostoji s njim već od 13. st., a kasnije je sasvim prevladalo. Hrbat (polukružić) slova 1 često nije spušten do dna slova. Slova % i # imaju lomljen desni bok, a slovo % izgleda kao osmica. U početnim se slovima često čuvaju stariji slovni oblici.5 Sva se po- četna slova spuštaju duboko ispod donje redačke crte. Neka probijaju i gornju crtu, dok su druga poravnata sa slovima u teksturi. Zbog datiranja je potrebno spomenuti i ligature. Zabilježio sam 29 različitih dvočlanih i samo dvije tro- člane ligature. Vodoravne su dvočlane iiž, gd, zv, hv, lv, zd, vt, žd, tv, dv, pl, vd, ži (broj 17), vl, tl, gl, zl, ml, vž. Uspravne dvočlane fr, po, pr, iž, do, go. Polu- adekvatne dvočlane nž, nd, jl. Tročlane su ligature zml, zdv. Jako je za starinu fragmenta važna činjenica da nema četveročlanih (ili čak peteročlanih) ligatura i da su tročlane jako rijetke kao i činjenica da su rijetke neadekvatne i da nema dodirnih ligatura. U stupcu lc pojavljuje se ligatura ml sa starim, granatim m (#8), a u stupcu 2a ligatura iž sa starim desetičnim i (38). Sve to ukazuje na starinu fragmenta i da ga se mora datirati barem u polovicu 14. stoljeća. 5. Sadržaj Dvolist je dio brevijara iz dijela Proprium sanctorum. Prvi list sadržava dio službe na dan sv. Tome apostola (21. prosinca), a drugi završetak službe na dan sv. Marcela pape (16. siječnja) i početak službe u čast sv. Antunu opatu (17. siječnja). 6. Jezik Primarno i sekundarno jaki poluglasovi pišu se štapićem ili rjede apostro- fom: podobvn“; nevćren"; včr'n'; sudć, vsvgda, se čestiii, sv Č'stili, čest'; vo veki, bliznoc"; dvwr'mi, tegda, svd&&no, prišvd, vvzogsti, sv pesni, v' vas'; svzdatela, svzdatel», obvče, mimošedših'; ne kesniši, vepiti. Zabilježio sam tek jedan primjer vokalizacije polu- glasa kao a, u stupcu 2cv tažde čase. Slabi su poluglasovi izgubljeni. Ako se koji put na njihovu mjestu i pojavi apostrof, da on nema nikakvu glasovnu vrijed- nost najbolje pokazuje primjer z' b(o)žieii, u kojem je z' postalo od prijedloga se jednačenjem po zvučnosti sa susjednim suglasnikom b, što je moguće samo ako je poluglas izgubljen. Na kraju je riječi najčešće apostrof kao i u najstarijem hrvatskoglagoljskom misalu, vatikanskom Illirico 4 iz prve polovice 14. st., koji potječe iz Omišlja na otoku Krku, i najstarijem hrvatskoglagoljskom, 1. vrbnič- kom brevijaru s početka 14. st.“ Poluglas se pojavljuje i kao oznaka jotacije u 5 Na primjer slovo Mi u stupcima 2a i 2b i slovo nn u stupcu 2d imaju oble očice, a visoka im je (kod slova nn duboka) spojnica dvouglata (odsječena). Slovu 4 u stupcima 1c, 2a, 2b i 2d očice su medusobno sasvim razmaknute. Na stariji oblik asocira ii slovo 8 u stupcima Ici 2aitd. “ Fragment s ta dva kodeksa povezuje i navedena tendencija da se jaki poluglasovi 178