Milan Mihaljević, Novljanski dvolist brevijara iz 14. stoljeća
FILOLOGIJA 34(2000), 175—208

pojavljuje i oštro v s karakterističnim nagibom koje supostoji s njim već od 13.
st., a kasnije je sasvim prevladalo. Hrbat (polukružić) slova 1 često nije
spušten do dna slova. Slova % i # imaju lomljen desni bok, a slovo % izgleda
kao osmica. U početnim se slovima često čuvaju stariji slovni oblici.5 Sva se po-
četna slova spuštaju duboko ispod donje redačke crte. Neka probijaju i gornju
crtu, dok su druga poravnata sa slovima u teksturi. Zbog datiranja je potrebno
spomenuti i ligature. Zabilježio sam 29 različitih dvočlanih i samo dvije tro-
člane ligature. Vodoravne su dvočlane iiž, gd, zv, hv, lv, zd, vt, žd, tv, dv, pl, vd,
ži (broj 17), vl, tl, gl, zl, ml, vž. Uspravne dvočlane fr, po, pr, iž, do, go. Polu-
adekvatne dvočlane nž, nd, jl. Tročlane su ligature zml, zdv. Jako je za starinu
fragmenta važna činjenica da nema četveročlanih (ili čak peteročlanih) ligatura
i da su tročlane jako rijetke kao i činjenica da su rijetke neadekvatne i da nema
dodirnih ligatura. U stupcu lc pojavljuje se ligatura ml sa starim, granatim m
(#8), a u stupcu 2a ligatura iž sa starim desetičnim i (38). Sve to ukazuje na
starinu fragmenta i da ga se mora datirati barem u polovicu 14. stoljeća.

5. Sadržaj

Dvolist je dio brevijara iz dijela Proprium sanctorum. Prvi list sadržava dio
službe na dan sv. Tome apostola (21. prosinca), a drugi završetak službe na
dan sv. Marcela pape (16. siječnja) i početak službe u čast sv. Antunu opatu
(17. siječnja).

6. Jezik

Primarno i sekundarno jaki poluglasovi pišu se štapićem ili rjede apostro-
fom: podobvn“; nevćren"; včr'n'; sudć, vsvgda, se čestiii, sv Č'stili, čest'; vo veki, bliznoc";
dvwr'mi, tegda, svd&&no, prišvd, vvzogsti, sv pesni, v' vas'; svzdatela, svzdatel», obvče,
mimošedših'; ne kesniši, vepiti. Zabilježio sam tek jedan primjer vokalizacije polu-
glasa kao a, u stupcu 2cv tažde čase. Slabi su poluglasovi izgubljeni. Ako se koji
put na njihovu mjestu i pojavi apostrof, da on nema nikakvu glasovnu vrijed-
nost najbolje pokazuje primjer z' b(o)žieii, u kojem je z' postalo od prijedloga se
jednačenjem po zvučnosti sa susjednim suglasnikom b, što je moguće samo
ako je poluglas izgubljen. Na kraju je riječi najčešće apostrof kao i u najstarijem
hrvatskoglagoljskom misalu, vatikanskom Illirico 4 iz prve polovice 14. st., koji
potječe iz Omišlja na otoku Krku, i najstarijem hrvatskoglagoljskom, 1. vrbnič-
kom brevijaru s početka 14. st.“ Poluglas se pojavljuje i kao oznaka jotacije u

5 Na primjer slovo Mi u stupcima 2a i 2b i slovo nn u stupcu 2d imaju oble očice, a
visoka im je (kod slova nn duboka) spojnica dvouglata (odsječena). Slovu 4 u
stupcima 1c, 2a, 2b i 2d očice su medusobno sasvim razmaknute. Na stariji oblik
asocira ii slovo 8 u stupcima Ici 2aitd.

“ Fragment s ta dva kodeksa povezuje i navedena tendencija da se jaki poluglasovi

178