Milan Mihaljević, Jestno-niječna pitanja u hrvatskom.. — SL 43(44, 191-209 (1997)

 

(g) Hočeši li razumčti čko ače v čl(o)v&c8 svgrešiši, pogibvl esi? — Br
VO 1884
(Vis nosse, quia in hominem peccando peristi?)
(h) Aće budet' .. (=50) pravdnik' v grad6, pogubiši li e vkup»? — Br
VO 143b
(Si fuerint quinquaginta iusti in civitate, peribunt simul? — Gn 18,
24)

(3)_(a) Na me li g(ospo)je bolezan» i gnav' tvoi polagaeši? — Br Lab 178c
(b) Leki na razboinika li izidoste na me s' oružiem' i z drkolami &ti
me? — Br VO 239c
(Tanquam ad latronem existis cum gladiis et fustibus comprehende-
re me. — Mi 26, 55)
(e) Za to li stvorih te da pkli v živel bi? — C Grš 8v
(d) Tako li otgovaraši arhierčii? — C Par 262r
(Sic respondes ponitifici? — J 18, 21-22)
(e) Rle)če ims pilatv: Krala li v(a)šega propnu? — C Par 264v
(Regem vestrum crucifigam? — J 19, 15-16)
() Prorok li esi ti? — M Vata 3a
(Propheta es tu? — J 1, 21)

i zavisna pitanja.
(4) (a) G(ospod)i s n(e)b(e)se priniče na s(i)ni človeče)skie viditi esu li mu-
dri. — Reg Ben 14b
(Dominus de caelo prospexit super filios hominum ut videat si est
intelligens, aut requirens Deum. — Ps 19, 2)
(b) Oče moi povei mi este li ča ulovili v gorah teh'. — C Žg 74v
(c) Ott)e' me biše poslal' viditi nih' zdravi li eso. — C Oxf 18b
(d) I hoti ob'eti i ocelivati brata svoego i opitati lib'viih ako lib'viii živ'
e(stb) otv)ey ali pominaet li osipa. — C oxf 204
(et interrogabit illum dicens: vivit pater tuus? Dicit ei denuo: Num-
quid adhuc Joseph habet in corde suo?)

 

Čestica li sama po sebi nema posebnoga leksičkoga značenja. Izvan rečenice
ona je sasvim besmislena. Radi se dakle o funkcionalnoj kategoriji čija je uloga
potpuno gramatikalizirana. Ona ponajprije izražava upitnost rečenice.3 S njom
u svezi sintaktički je zanimljivo pitanje njezine kategorijalne pripadnosti i
mjesta u rečenici. Zbog svoje enklitičke naravi, čestica li ne množe stajati
 samostalno, već se mora naslanjati na koju drugu punu (naglašenu) riječ. U (1)
navedeni su primjeri u kojima je čestica li iza subjekta, u (2) su primjeri u
kojima je ispred Ži glagol, a u (3) primjeri u kojima je ispred 1i neki drugi kon-

  

3 Vidi P. Restan 1972: 2990 i 124-125.

193