Marinka Šimić | Glagoljski rukopisi Pašmana i Ugljana Rukopisi otoka Pašmana i Ugljana Pašmanski brevijar jedan je od rijetkih potpunih glagoljskih rukopisa koji je dobio ime prema mjestu pronalaska, premda je pisan u zaleđu, najvjerojat- nije u selu Račice. To se izumrlo selo spominje kao župa u 15. i 16. stoljeću, a nalazilo se na pola puta između Zadra i Vrane. Svi su navedeni podatci zapisa- ni u samome rukopisu u bilješkama, koji se čuva u Arhivu Hrvatske akademije Znanosti i umjetnosti pod signaturom III b 10. O vrijednosti ovog brevijara do- Yoljno svjedoči činjenica da povijest njegova istraživanja traje već 150 godina, Naime 1859. Ivan Berčić je objavio neke njegove dijelove (Berčić 1859). Prema Paleografskim karakteristikama veći je dio rukopisa pisan u 14. stoljeću, a ma- nji dio: £.1 i £ 405-414 dodan kasnije, i uklopljen u cjelinu pisan je u 15. stolje- ću. Liturgijski elementi, pak svjedoče da je osnovni tekst brevijara bio pisan i Tanije: ,Iz gornjih se podataka dade zaključiti da je osnovni tekst brevijara bio Pisan prije g. 1389., a dodaci na kraju ne samo poslije g. 1389. nego vjerojatno i poslije 1477. Iz činjenice da je već u prvotni kalendar uneseno Začeće bo- Borodice mora se zaključivati da je Pašmanski brevijar vjerojatno pisan u fra- njevačkoj sredini.." (Štefanić 1969: 111). Pašmanski je brevijar bio vlasništvo žadarskoga nadbiskupa Mateja Karamana, a na njegovu je vrijednost upozorio van Berčić koji ga je dobio od pašmanskoga župnika Ivana Baćinića. Regula Sv. Benedikta čuva se u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i Wmjetnosti pod signaturom 1 a 74 Kuk. Cod. Glag. X. Rukopis je to od 60 per- B&amenskih folija koji sadrži prijevod Regule Sv. Benedikta pisan glagoljicom. Prema mišljenju Stjepana Damjanovića: ,.... riječ je o tekstu koji je na svaki način jedan od najvažnijih u glagoljičnoj sastavnici tropismene srednjovjekov- ne književnosti... “(Damjanović 2008: 182). Prema zapisima u teksn'l može se čaključiti da je Regula pisana za Rogovsku opatiju, tj. za onu koja se 1129. s kopna kod Biograda premjestila u Tkon na otoku Pašmanu uz crkvu Sv. Kuz- me i Damjana. Prijepis koji je do nas došao prema paleografskim je i jezičnim obilježjima s konca 14. st. a predložak s kojega je tekst prepisan mogao bi biti iz 12. st. (Štefanić 1970: 85-90). Često se isticala jezična eklektičnost Re- Bule: ,Jezik Regule je mješavina crkvenoslavenskog i narodnog jezika čakav- Sko-ikavskog (ekavskog) narječja. Te eklektičnost je vrlo napadna jer se križaju Jezične crte od vrlo arhaičnih do vrlo mladih, sve jedna pored druge" (Štefanić 1970: 86), U toj eklektičnosti ima nekog reda, odnosno, neki stilski postupci Pokazuju da ja autor Regule bio iznimno kreativan i da je razmišljao o jeziku. »-Sačuvao nam se tekst čitak i privlačan, tekst koji pravom ljubitelju riječi ima Što reći i nakon tolikih stoljeća" (Damjanović 2008: 184 i 204). Tkonski zbornik - rukopis od 340 stranica, pisan na papiru početkom 16. stoljeća sadržajno je jedan od najzanimljivijih hrvatskoglagoljskih srednjovje- kovnih zbornika. To je zbirka različita štiva koja omogućuje uvid u srednjo- “jekovno stvaralaštvo od članaka filozofskoga i strogo teološkoga karaktera, 249