Zadarski filološki dani IV. | Zbornik radova o E poznatija među njima je Novakov misal iz 1368. godine, najtipičniji i najljepši spomenik kaligrafske vrijednosti i pismenosti s benediktinskim i franjevačklm utjecajem u sadržaju i opremi (Pantelić 1967 i 2001: 108). U sadržaju su tog rukopisa zamjetne specijalnosti zadarskoga podrijetla: Litanije Svih svetih u obredu blagoslova krsne vode na Veliku subotu obiluju zazivom svetaca be- nediktinskoga reda i drugih svetaca karakterističnih za relikvijare zadarskih crkava; Tri misna formulara za dobro stanje grada Zadra, po zagovoru S_V» Marije, Sv. Krševana i Sv. Nikole (Pantelić 2001: 108). »Po važnosti sadržaja uz istaknute zadarske posebnosti, karakteristike jezika, njegova vlastita kolo- fona, kaligrafskog pisma, po bogatstvu ukrasnih elemenata, po originalnom oblikovanju korpusa glagoljskih inicijala s bogatom pozlatom, Novakov musa! ide u kapitalna djela hrvatske kulturne baštine« (Pantelić 2001: 110). U Istri često službuju svećenici glagoljaši s tog područja. Prožimanje zadarske glago- ljaške sredine sa zaleđem i otocima jedna je od najsretnijih simbioza koja s zbila tijekom prošlosti na hrvatskome prostoru (Runje 2003: 138). Posebice je plodno razdoblje za razvoj glagoljaške djelatnosti u Zadarskoj nadbiskupiji nastupilo u drugoj polovici 14. stoljeća kad su u najvećem dijelu djelovali sve“ ćenici glagoljaši (Runje 2003: 21). Osim toga, važno je istaknuti da Zadar k29 glagoljaško središte potvrđuje da glagoljaštvo nije bilo vezano samo za ruralnu sredinu već i za gradska središta, slično kao i Rijeka na sjevernom glagoljaš“ kom području (Deković 2011). U tom je kontekstu potrebno istaknuti da se Y većem broju zadarskih crkava misa služila na staroslavenskome jeziku, kao i ! zadarskim prigradskim crkvama. Za razvoj glagoljaštva također nije nevažno spomenuti kako je u 15. stoljeću hrvatski jezik bio materinji jezik najvećeg4 broja redovnica u Zadru (Runje 2003: 21-31), a slično je bilo i u Splitu. Među njima se nalazila i jedina sestra Marka Marulića (1445-1524.), Bira (Vera). 24 nju i njezine sestre (lectio divina), upravo stoga što nisu znale latinski, Marulifi je svoje brojne pobožne tekstove sastavio na hrvatskome pučkome jeziku, koli su uskoro kolali među benediktinkama u Splitu i u Zadru (Pandžić 2009).' Rezultati najnovijih istraživanja pokazuju da je vezanost vrijednih glagolj- skih rukopisa za otoke Pašman i Ugljan prirodna i razumljiva. Uz blizinu Za- dra tomu je pogodavala i ,Crkvena i kulturna djelatnost benediktinaca već d XUI stoljeća, zatim aktivnost franjevaca s tradicijom većeg vremenskog rasp9“ na morala je u toj sredini uroditi stanovitim duhovnim plodovima" (Kolur“bić 1987: 196, v. Ostojić 1964, Kolanović 1987). Po ukinuću samostana benediktinki u Splitu brojni su Marulićevi rukopisi završili u Zadrt* pa potom, za francuske uprave, bili otuđeni i preprodani na aukciji u Londonu 1825., zajedn?' s nekim glagoljskim kodeksima, npr. Newyorškm misalom, podrijetlom sa zadarskoga P9“ dručja (Pandžić 2009). 248