Marinka Šimić: Zamjenice u Akademijinu brevijaru (IIle 12) Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 37/1 (2011.), str. 161-197 2. Zamjenice Zamjenice su u hrvatskoglagoljskim tekstovima općenito bolje očuvale stari- nu nego druge vrste riječi, što je uvjetovano njihovom prirodom. Naime, zamjeni- ce pripadaju tzv. ,.zatvorenoj“ skupini jezičnih znakova, tj. onoj koja se sastoji od prebrojivih elemenata unutar jednoga sinkronijskoga jezičnoga sustava. Nadalje, vrijedi da se sastav te skupine jezičnih znakova u jednome jezičnom sustavu na sinkronijskoj razini ne može mijenjati (Peti 1993: 297). U hrvatskoglagoljskim se rukopisima neke zamjenice sklanjaju prema imeničkoj sklonidbi (npr. etere, ete- ra, etero), većina se zamjenica sklanja prema zamjeničkoj sklonidbi (pokazne, po- svojne, povratno-posvojne, neodređene, upitne i odnosne), prema složenoj se sklo- nidbi sklanjaju samo dvije zamjenice: kotorii, kotorać, kotoroe, mnogii, mnogać, mnogie, po mješovitoj se sklonidbi sklanjaju to/ik i ki (Jurčević 2002: 132). Josip je Tandarić na temelju hrvatskoglagoljskih ritualnih tekstova zaklju- čio: »Ako usporedimo čuvanje starih oblika u deklinaciji imenica i u deklinaci- ji zamjenica, lako ćemo zapaziti da je deklinacija zamjenica pretežno sačuvala stare oblike. Nema ni kod imenica izrazito mnogo inovacija, ali je velikim dije- lom deklinacija imenica u staroslavenskom i u hrvatskom jednaka. Deklinaci- ja zamjenica — onako kako je ovdje očuvana — nosi mnogo više obilježja stari- ne, i upravo u tim osobinama koje su se već znatnije razlikovale od stanja u hr- vatskom jeziku kao da se odražava crkvenoslavenska norma hrvatske redakci- je« (Tandarić: 1978: 138). I u drugim su tekstovima istraživači upozoravali na arhaičnost zamjeničkih oblika, npr. u ćirilskoj Povaljskoj listini Dragica je Ma- lić uočila: »Među zamjenicama sačuvano je mnogo starine i u leksičkom izbo- ru i u gramatičkim oblicima. Što se tiče leksičkog izbora, očita je knjiška upo- treba zamjenice aze (...) pored & (...) i odnosih iže, jaže, ježe umjesto koji, koja, koje (ili ki, ka, ko) (...). Od gramatičkih oblika najviše se starine sačuvalo u lič- nih i pokaznih zamjenica« (Malić 1988: 112-113). I u tekstu Muke po Mateju u hrvatskoglagoljskim je misalima 14. i 15. stoljeća među ličnim zamjenicama očuvano mnogo arhaičnih oblika, npr. u 1. I. jednine većinom aze, dok mlađe ja nalazimo samo u Newyorškome misalu (Šimić 2000: 60). 2.1. Lične zamjenice Kao i u većini naših liturgijskih rukopisa i u BrAc se zamjenički oblici od kanonskih starocrkvenoslavenskih razlikuju uglavnom po određenim glasov- nim promjenama, i to onim starijima koje su završene u razdoblju između ka- nonskih i redakcijskih spomenika: gubljenje slabih i zamjena jakih jerova, za- mjena jerija sa i, zamjena nosnih samoglasnika e i o sa € i 4. Među zamjenič- 163