Marinka Šimić: Zamjenice u Akademijinu brevijaru (IIle 12) Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 37/1 (2011.), str. 161-197 goljskih kodeksa tu spadaju još: Lobkovicov psaltir iz 1359. godine, Cod Slav 73 iz 1375. godine (Borislavićev zbornik), te od tiskanih knjiga Kožićićev ofi- cij rimski iz 1530. (Pantelić 1980: 362). Akademijin brevijar je pisan hrvatskom ustavnom glagoljicom i ima uku- pno 70 folija, formata 29,2 x 20,5 cm u 2 stupca po 42 retka. Prema Vjekoslavu Štefaniću pisale su ga dvije ruke: prva od f. 1-61c, a druga od f. 61d—70d. Prva ruka pokazuje sličnosti s ornamentacijom inicijala u Dragućkome brevijaru (IIl b 25) (Štefanić 1969: 113). Psaltir sadrži svih 150 psalama raspoređenih na dane u tjednu i pojedine časove. Iznad početka samoga teksta Psaltira je invokacija: Budi v& ime b(o)žie am(e)ne. U 135. je psalmu, £. 32b-32c, izbrisan svaki dru- gi redak, gdje se u ostalim Psaltirima ponavlja vers čko v vćke milost& ego. Na kraju Psaltira nalazi se i Ambrozijev himan: 7ebe b(ož)e hv(a)lime, f. 35b-e. Jezik je Akademijina brevijara hrvatski crkvenoslavenski, koji je posebice u Psaltiru vrlo konzervativan po svojim fonološkim, morfološkim i leksičkim osobinama. Drugim riječima, temeljem podrobnije jezične raščlambe, zaklju- čeno je da rukopis nije pisan posve jedinstvenim jezikom. Odnosno, iznesena tvrdnja vrijedi samo za prvi dio brevijara, tj. Psaltir, dok je drugi dio, tj. Komu- nal, znatno pomlađen, posebice na fonološkoj (Šimić 2006), morfološkoj (Ši- mić 2010) i leksičkoj razini. Tako, su primjerice, na grafijsko-fonološkoj razi- ni inovacije sljedeće: ne poštiva se pravilnost u pisanju poluglasa, češći su re- fleksi glasa jata, posebice ekavski, na mjestu skupine žd pojavljuje se /, itd. U drugome dijelu interferiraju crkvenoslavenske i čakavske jezične osobine, i po- sve rijetko kajkavske. Posebice je jezična pomlađenost očita u rubrikama, u ko- jima su narodni oblici najčešći. Kad je riječ o leksičkoj razini, važno je napo- menuti da Psaltir BrAc ima sve leksičke osobitosti hrvatskoglagoljskoga prije- voda Psaltira, tj. pripada zajedno s Lob i Par I. arhaičnoj ili južnoslavenskoj re- dakciji. Njegove su osobitosti: pojedini grecizmi i na onim mjestima na kojima Sinajski psaltir ima slavenizam: olokavtomate, skandel, skinipi, mantize, kao i brojni drugi grecizmi: ade, akrotome, kivote, krotope, itd. Osim toga, u BrAc nalazimo i moravizme: drevle, edro, mito, natruti, nepričzne, papežb, sn6mb, človečoske, nebeske, itd., što nam potvrđuje da je naš prijevod bio pod morav- skim utjecajem (Šimić 2008). Za drugi je dio Akademijina brevijara posebice zanimljivo da su zapaže- ne kajkavske jezične karakteristike, odnosno da već u 14. stoljeću nalazimo neke, istina iznimno rijetke, kajkavizme u jednom hrvatskoglagoljskome litur- gijskom rukopisu, i to na fonološkoj, morfološkoj i leksičkoj razini. Na fono- loškoj razini: šafira 63d, umjesto safira (s u stranim riječima daje $), v sobotu — redovito u rubrikama 23a, 34a, 37a. Na leksičkoj razini: ogorupiti 43d, itd. Ti su primjeri, također, potvrda da je BrAc rukopis koji je pisan u Istri. 162