Jozo Vela, O že kao pojačajnoj čestici u hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku FLUMINENSIA, god. 28 (2016), br. 1, str. 7-18 9 U nedavno tiskanoj , gramatici" hrvatskoga crkvenoslavenskog jezika (HCSJ 2014) že se opisuje kao navezak, veznik i čestica. U poglavlju Veznici (303-304) ubraja se među veznike, no odmah se nabraja i među riječima koje osim veznika imaju koju drugu ulogu, odnosno, u konkretnom slučaju, služe i kao čestice različite namjene. Nadalje se nabraja među riječima kojima je ta druga, neveznička, uloga češća. U poglavlju Sintaksa na mjestu gdje se govori o parataksi že je uvršteno samo među suprotne veznike (349). U poglavlju Čestice (295-301) že se obrađuje kao pojačajna čestica ili pojačajnica. Uz nabrajanje riječi uz koje se nerijetko navezuje (uz napomenu da se tada piše zajedno s riječju kojoj je pridružena) kroz primjere se navodi i da njena opća pojačajna funkcija može biti usmjerena na značenje nadovezivanja, suprotnosti i potvrđivanja. U novije vrijeme hrvatsko je crkvenoslavensko že obrađeno i u RCJHR (2012: 536-538). Tu se že opisuje kao čestica, veznik i navezak. Kao čestica že može imati pojačajnu ili adjunktivnu ulogu, pri čemu u toj drugoj svojoj ulozi može imati i dodatna značenja uzročnosti, objasnidbenosti i zaključivanja, nerijetko također služeći kao prijevodni ekvivalent grčkomu &€. Kao parataktički veznik že može nositi suprotno i, što se u literaturi ponekad zanemaruje, sastavno značenje. Konačno, že može biti i navezak uz druge riječi, zamjenice, priloge i sl., a RCJHR u tim slučajevima upućuje na pripadajuća mjesta. Svoje istraživanje o čestici že proveli smo na građi za RCJHR koja je nastala i čuva se u Staroslavenskom institutu u Zagrebu. Budući da u toj građi, odnosno u njenom azbučnom katalogu, ekscerpirane potvrde že ni približno ne odgovaraju brojčanoj zastupljenosti ove čestice u izvorima koji su upotrjebljeni za ovu građu“, a time ni njenoj zastupljenosti u cjelokupnom fundusu sačuvanih hrvatskih crkvenoslavenskih tekstova, istraživanje smo nastojali proširiti. U tu svrhu najbolje nam je, zbog lake mogućnosti ciljane pretrage, poslužio elektronički PDE zapis do danas objavljenih sveščića RCJHR?. Kako je, naime, ovaj rječnik idejno zamišljen i izrađuje se kao svojevrsni tezaurus koji bi sadržavao ukupno jezično blago sačuvanih hrvatskih crkvenoslavenskih tekstova, dobar je dio građe za njega već objavljen u primjerima pod dosad obrađenim rječničkim natuknicama.* Pretragu smo također proširili na druge nam dostupne elektroničke zapise hrvatskoglagoljskih spomenika, odnosno na BrVb,, PsFr i BrAc,“ a sve zanimljive potvrde dodatno smo usporedili i provjerili u građi za RCJHR. Primjere za koje je to bilo moguće i potrebno, proširili smo i na druge hrvatskoglagoljske spomenike koji nisu kao izvori uključeni u građu za RCJHR.? % Vidi RCJHR 2002: XXXI-XXXVI. *_ Dosad je izdano ukupno 20 svešćića Rječnika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije. U PDF zapisu dostupni su nma intranetu Staroslavenskoga instituta u Zagrebu na https://rjecnik.stinhr/index. php?menu=10&dir=%42FRCHR%2F (preuzeto 24. 10. 2014.). 5_ Više o Rječniku, građi za njega i njegovoj izradi vidi u Vukoja 2012 i Vukoja 2014. * Zahvaljujem dr. se. Milanu Mihaljeviću, dr. sc. Luciji Turkalj i dr. sc. Marinki Šimić na ustupljenim mi elektroničkim zapisima transliteracije BrVb,, PsFr i BrAc čime su mi olakšali pretraživanje. 7._Za to nam je poslužila online aplikacija Bibliografija čitanja glagoljskih misala i brevijara razvijena u Staro- slavenskom institutu u Zagrebu, na čemu zahvaljujem urednici aplikacije dr. sc. Marici Čunčić i autorima bibliografije mr. sc. Ivanu Bakmazu f, dr. sc. Marici Čunčić, akad. Josipu Bratuliću, dr. sc. Ivanki Petrović, i dr. sc. Mariji Agneziji Pantelić f.