Jozo Vela, O že kao pojačajnoj čestici u hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku 10 FLUMINENSIA, god. 28 (2016), br. 1, str. 7-18 Kako možemo vidjeti iz primjera u Slovniku jazyka staroslovčnsk6ho (SJS 1968: 595- 596) že je i u starocrkvenoslavenskom jeziku, između ostaloga, služilo kao pojačajna (emfatička) čestica. Položajem je bila postponirana u odnosu na riječ koju ističe, odnosno, kojoj pojačava značenje. Najčešće se pojavljivala uz imperativne oblike, zatim uz upitne riječi u pitanjima, ali je mogla stajati i uz bilo koju drugu riječ, bilo gdje u tekstu s ciljem njezina naglašavanja. Ova je njezina služba u hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku čini se prilično ograničena. U našem istraživanju nismo, naime, pronašli mnogo primjera koji se mogu nedvosmisleno tako tumačiti. Štoviše, primjeri koje Slovnik navodi, a koji se mogu pronaći u hrvatskoglagoljskom korpusu gotovo su redovito bez že. Tako od tri biblijska primjera iz Slovnika (Lk 18,4; 1Kor 12,9; Mt 10,29) za upotrebu že kao pojačajne čestice uz bilo koju riječ u (su)rečenici koja ne stoji na njenu početku (čime se isključuje mogućnost adjunktivne i vezničke upotrebe že), u hrvatskoglagoljskim tekstovima nalaze se dva: (1) a) drugomu že bl(a)godato icčlenija ve jedinome že d(u)sč Bes 30,203aa 1 drugomu že dar' icčlenič ' edinomi. d(u)sš MRoč 117b = MKop 138b MKož 130c BrN, 114c BrVat, 110d BrDrag 97d BrDab 11c BrMosk 110c BrN, 120c / edinčme duhom» MVb, 128c MVb, 151d MVat, 141d MLab, 111a MLab, 1184 MNew 157a MNov 139a MOxf, 96a MPt 2c MMod 108c MBerl 106c MSegn 109a MHrv 122b MVat, 142c MNew 157a / ve tomežde d(u)sč BrLab, 147b BrVO 111c BrVb, 154a BrVb, 106a BrVb, 159c irćow nlonc šv 19 aitri) mvećjom 1Kor 12,9 alii gratia in eodem Spiritu 1Kor 12,9 b) inijedna že ot» njeju ne padete na zemli bez o(tv)ca že vašego Ostr / petit: omm. že Zogr Mar As i niedina ot niti ne padet' na z(e)mlii bez' o(ts)ca vašego MVat, 236b = MBerl 196c MLab, 167a MNov 238b MVat, 214c MOxf, 161b MPt 8c MMod 194a MKož 205c MSegn 1484 / bez vole o(tb)ca vašego MBrib 84a MNew 256d MRoč 190d zal v čć airdv od meoeira či rijv yijv čivev r0d qarode vv Mt 10,29 et unus ex illis non cadet super terram sine Patre vestro Mt 10,29 Kako je vidljivo iz ispisanih inačica u hrvatskoglagoljskim misalima i brevijarima čestica se že u ovim primjerima ne nalazi ni u jednom od spomenika. Isto tako, valja reći kako ni naša pretraga nije uspjela pronaći potvrde že kao pojačajne čestice uz neku riječ u (su)rečenici koja se ne nalazi na njezinom početku, odnosno koja se nedvosmisleno može tumačiti kao pojačajna čestica“. 8 Primjer iz FgApost 2b velii že v(a)me premudrome biti v bl(a)goe krotkom že v' zlo že (Rim 16,19) po našem sudu u građi za RCJHR ima pogrešno čitanje, odnosno v'zlo že je čini se ipak v'zaloe, kao što je to u BrN, 59c.