Od indoeuropeistike do kroatistike : Zbornik u čast Daliboru Brozoviću

 

 

(1) Ps22,4: ž'zi' tvoi i palica tvoć ta me uteši / utešista

Nije se teško domisliti kako je došlo do zamjene dvojine jedninom. Pisar je no-
minativ dvojine muškoga roda pokazne zamjenice ta u predlošku razumio kao
nominativ jednine ženskoga roda koji se tobože odnosi na imenicu palica pa je u
skladu s novim tumačenjem i glagol dospio u jedninu. Takva sročnost odudara od
uobičajene. Iz mnoštva pregledanih misalskih primjera izlazi, naime, da je predi-
katna jednina (uz rjeđu dvojinu) prihvatljiva samo prije nabrajanja dviju jedinica u
ulozi subjekta, a nakon takva nabrajanja dolazi samo dvojina (Vince 2004: 601).

Opreka između dvojine i množine uzrokuje različito tumačenje 41. retka:

(2)  41': včrovaše ima vsi ljudi ere bi podob'no ima verovati budućima /
sućema starcema ljudaiskima sud'cema
Dativ množine im' upućivalo bi ma 'one ko ji vjeruju', a to su osi ljudi, a isti taj
padež u dvojini — ima — na 'one koj i m a se vjeruje', tj. starcema ljudaiskima sud'ce-
ma.

1HI. Katkada se razdioba različitih gramatičkih brojeva razumije tek iz
konteksta. To je razvidno i iz primjera što slijede, u kojima se izmjenjuju dvojina i
množina.

(3) 5-6: i bihota postavlena 2 star'ca sud'ca v' to Ičto ot niju / o nejuže govoril' e(st')
g(ospod)' k(a)ko izide bezakonie...ot vavilona ot dviju/dvćju/dvu star'cu sud'cu ka
bista videti stroeća ljudi i ta prebivahota v domu oahimov€ # i postaflena bihu dva
starca sudca onoga godišća, od kih govoril jest gospodin, da izajde zloba iz Babiloni-
je od starih sudac, ki jimihu vladati pukom. Ka općahu u hizu Joakimovu

Promotrimo li pažljivo kako je peti i šesti redak naše perikope zabilježen u Lek-

cionaru Bernardina Splićanina, zamijetit ćemo — na prvi pogled neobično - poigrava-
nje oblicima dvojine i množine u odnosne zamjenice: od kih govoril jest gospodin; ki
jimihu vladati pukom : ka općahu u hizu Joakimovu. Uvidom u druge prijevode uvjerit
ćemo se da je ono ipak utemeljeno. Posegnut ćemo za tekstom iz najnovijega hrvat-
skoga izdanja Biblije koji je ustrojen tako da se iz njega smjesta razabire kako dva
suca — protagonista priče — nisu istovjetna s onima (kojima, uostalom, ne znamo
broja)? o kojima govori Gospod:

 

 

  

One godine izabraše za suce dva starca iz naroda, O takvima reče Gospod: »Beza-
konje izađe iz Babilona po starješinama, sucima koji su se smatrali upravljačima
naroda.« Ovi posjećivahu kuću Joakimovu.

1 Tui dalje brojevi označuju retke iz 13. glave Daniela proroka.

2 Nije sasvim jasno cilja li se tu na Ahaba i Sidkiju ili na koju drugu dvojicu (a možda i na
više njih). U bilješci hrvatskoga izdanja Jeruzalemske biblije - a znamo da su njezine bilješke,
uvodi i komentari preuzeti iz francuske Jeruzalemske biblije (Rebić i dr. 1994: XV) - čitamo:
»Ne znamo na koji biblijski tekst ovdje pisac misli« (ibid.: 1296), a autor popratnoga teksta
uz 13,5 Ante Kresina oprezno tvrdi: »Židovski tumači misle da se tu navodi Jr 29,21-23«
(Kaštelan i Duda 1994: 1225). Jeremija tu izvješćuje o zasluženoj kazni koja je snašla dvojicu
lažnih proroka - Ahaba i Sidkiju.

506