'OD INDOEUROPEISTIKE DO KROATISTIKE

UDK 811.163.420

Izvorni znanstveni članak
Primljen 18. VII. 2003.
Prihvaćen za tisak 11. IX. 2003.

Jasna Vince
Staroslavenski institut
Demetrova 11, 10000 Zagreb

jasna.vince&stin.hr

ŠTO NAM O DVOJINI PRIČAJU
SUZANA I STARCI?

Na "oglednom uzorku" — trinaestoj glavi iz proroka Daniela, potvrđenoj u hrvat-
skoglagoljskom misalu i u najstarijem hrvatskom tiskanom lekcionaru, ukazuje
se na različit status dvojine u dvama jezičnim sustavima: hrvatskom crkvenosla-
venskom i starohrvatskom (čakavskom).

1. Starozavjetna knjiga o proroku Danielu za bibličare je poseban izazov jer je
napisana dijelom hebrejski, dijelom aramejski i dijelom grčki. »U Septuaginti i pri-
jevodima koji se na njoj temelje Danielova knjiga ima dodatke koji ne postoje u heb-
rejskom tekstu. Oni sačinjavaju deuterokanonske dijelove Daniela« (Harrington
1993: 406). Jedan takav dodatak: trinaesta glava — koja govori o tome kako Daniel
svojom mudrošću izbavlja pravednicu Suzanu — sačuvana je skoro čitava i u hr-
vatskoglagoljskom misalu, u hrvatskocrkvenoslavenskom (HCS) prijevodu. I taj je
prijevod tekstološki zanimljiv: iako se uglavnom priklanja Vulgati, ima mjesta koja
nedvosmisleno upućuju na Sepuagintu (Reinhart 1988: 135).

Čt(e)nie daniela pror(o)ka iz transliteriranoga Hrvojeva misala, zajedno s kritičkim
aparatom (Grabar i dr. 1973) i paralelni tekst te perikope iz najstarijega tiskanoga
lekcionara na hrvatskom jeziku: Lekcionara Bernardina Splićanina iz 1495., upravo
iz kritičkoga izdanja toga teksta (Maretić 1885), poslužili su mi kao izvor za raš-
člambu dvojine u hrvatskom crkvenoslavenskom i starohrvatskom (SH) jeziku. U
hrvatskoglagoljskom tekstu o Suzani odmah udara u oči obilje dvojinskih oblika,
imenskih i glagolskih, što me je i potaknulo da upravo na tom korpusu istražim čim-
benike - sintaktičke, semantičke, pa i pragmatičke - koji određuju povlačenje dvoji-
ne u HCS. U starohrvatskom (čakavskom), predstavljenom Lekcionarom Bernardina
Splićanina (#), stanje je suprotno: u tom su tekstu sačuvani tek tragovi dvojine.

1I. Započnimo s kraja, i to ne čitanjem iz Daniela (Dan 13,1-9; 15-17; 19-30;
33-62) nego odlomkom iz glasovitoga 22. psalma što se kao P6s(n') neposredno
nadovezuje na nj. On sadrži stih u kojem je u Hrvojevu misalu glagol u jednini, a u
ostalim je misalima (pravilna) dvojina:

505