tek, i ne samo u HCS. U (4) alterniranje možemo pratiti unutar iste paralele; usp. b(9g). :
vljudi u MH.
7a + A; za + A. Prijedložni izraz v“/u + A ne samo da se izmjenjuje s 1i N, nego je i
sam podložan promjenama: u starohrvatskom se, naime, na mjestu očekivanoga i katka-
da susrećemo s prijedlozima na (Ranjinin prijevod (5): budu kriva na prava, i oštra na
Pute ravne) i za (BL je tako riješio (2): on bude meni za sina i (3): i biti ćete mi za puk, a ja
< vam biti za boga). Drukčiji je prijedložni izraz u Šarićevu prijevodu (6): za gledanje
(usp, nemogućnost njegove zamjene nominativom). .
++ L. Promotrimo sada (1) u HCS i starohrvatskom. U njima se nesumnjivo zrcali la-
sko stanje: akuzativni je prijedložni izraz zamijenjen lokativnim. Ulogu predikatnoga
Imena preuzima dakle prvotna priložna oznaka (Večerka 1993:120). Tako se tumači i
injinin L — koji nema uzora u latinskom — u (3): i budete menje u narodu. Jasno je da taj
Prijevod nije sasvim uspio jer 'biti u narodu' nije isto što i "biti narod', ali možemo razum-
Jeti zašto se prevoditelju “omakao" upravo L imenice narod, a ne imenice bog: samo je
44 prvu mjesno značenje obično. Ista je stvar s imenicom rijelo. Umjesto da se osobi,
Upravo dvjema osobama, prida svojstvo 'jednoga tijela' — tako je u suvremenim hrvatskim
Prijevodima - o njima se tvrdi da su 'u jednom tijelu'. Vjerojatnost je pojave lokativnoga
Prijedložnoga izraza u predikatu uz visokoobosobljenu imenicu kao subjeki to veća što je
Položaj predikatne imenice na ljestvici obosobljenosti niži (Vince Marinac - u tisku).
22. Prvotno je značenje jednoga od dvaju glagola što su se stopili tako da tvore suple-
tivne oblike glagola biti — rasti, postajati' (Ivšić 1970:280). Upravo u tom značenju taj
Slagol dolazi i u našim primjerima s v“+ A. Nije onda čudo što se u istoj okolini kao spo-
" gdjegdje nađe i glagol srati (Večerka 1993:119) — usp. hrvatski postati + N / I. Ono
značenje koje je glagolu postati inherentno glagol biti, kako smo vidjeli, prenosi uz
Pomoć drugih sredstava.
40 što u grčkom spona može biti i glagol yevvć&& u medijalnom obliku sa značenjem
*2 Sebe stvoriti, proizvoditi', tako su se i među mojim slavenskim primjerima našli nesa-
;?“'“'"i glagoli (Florschiitz 1940:129) stvoriti, učiniti, svršiti pa onda i obratiti, okrenu-
s& Provrći — dakako, kao povratni ili pasivni (uz drugu trojku ne može doći N, baš kao što
fht'?xran nespojivo s prijedložnim izrazima). Primjeri se odlikuju velikom raznolikosti
,".l'"'"' na glagole, njihove likove, kao i padežne i prijedložne izraze s kojima se pove-
I;r—\"" Korisno će biti upozoriti na tanane razlike što se pojavljuju unutar jednoga jedinoga
skim U račak i u istom idiomu, Takva je npr. razlika među glagolskim likovima u primor-
no ekcionarima u (7); usp. bih učifien muž : učinih se muž i ona u uporabi glagola,
šijej HCS prijevodima (8); usp. biv' : biv» svršenn; zatim različit odabir prijedloga za-
raočen u suvremenim hrvatskim prijevodima (9); usp. će se vaša žalost okrenuti na
pusua . Ša/ost će se vaša okrenuti u radost kao i često smjenjivanje Ni 1 u istom tom kor-
dstoga n Pr. (11). Ipak, najzanimljivije je pronalaziti nepodudamosti među potvrdama
ilijšžf"?“?d“ kada te potvrde (a) pripadaju istoj perikopi (dijelovi su istoga diskursa,
oka olje, iste rečenice) ili su (b) prijevodne inačice dvaju (ili više) sinoptičkih mjesta.
\ieki,ffl“ $e već pri raščlambi rečenica sa sponom biti da do nesuglasja među grama-
G) aa e ostvima može doći i u okvirima iste paralele. Primjerima (4) (HCSN: v'+ A)
smjem +Iy :1 u RL) pridružit ću još (10), jer Bernardinov i Ranjinin prijevod gertavaju
vom, u m* A iza glagola provrći se (usp. lo mjesto: zem(a ka biše suha provržet se lok-
" 4 čedni u vrutke vodene). Takve je naravi i Bernardinov pristup primjeru (5) (v.
tin
285