na koja u hrvatskom (i u staroslavenskom) dopušta izbor 1 u ruskom ga nalaže: “Instru-
mental je obavezan, kad je posrijedi promjena stanja (značenje “postati") ili privremeno
stanje"' (Menac 1989:115). U svim je dakle jezicima uporaba | razmjemo izraženija u
značenju: “promjena stanja“. Osim I i N staroslavenski jezik poznaje još dva načina za iz-
ricanje toga značenja: prijedložni izraz v+ + akuzativ (A) i dativ (D) (Večerka 1993:119).
Kakav je odnos među njima? Ako zanemarimo D kao rubnu pojavu i N, koji nije zanim-
ljiv jer uvijek može doći na mjesto svih drugih, preostaje da usporedimo v# + A s 1 Prvi
način izražavanja predikata nalazimo već u kanonskim spomenicima, često na mjestu
grčkoga &ig + A, a drugi gotovo isključivo u Suprasaljskom zborniku. Ranu pojavu predi-
katnoga I u hrvatskim spomenicima pokazat će uskoro i naši primjeri. U HCS ga pak.
sudeći prema primjerima iz MH i MV, nema ni u začetku. To je dakle jedna od crta koje t€
sustave oštro dijele. U HCŠ je jeziku osnovni oblik za izricanje značenja 'postati'; biti +
v'+ A. Da bih ga opisala, prikupila sam primjere u kojima je potvrđena barem po jedna
od sljedećih predikatnih skupina: £16 + A, in + A i v'+ A, ali i druge koji se jednako pre-
vode. Tako dobivena građa, obogaćena paralelama iz primorskih lekcionara kao i onima
iz suvremenoga jezika, pruža jasnu sliku o tome kolika je sloga u uporabi prijed-
ložno-akuzativnoga predikatnoga skupa u svim tim jezicima te koja još jezična rješenja
susrećemo u svakome od njih. Slijedi pregled gramatičkih sredstava za izricanje značenja
Ppostati“ i njihovih prijevodnih inačica.

2.1. v'+ A. Na grčkoj se paraleli našega primjera (1) lijepo razabire opreka između
“običnoga" imenskoga predikata u N, koji izražava samo stanje: ovxeti e161v švo aA3a
capš a i predikata izraženoga pomoću £16 + A: g60vrat ov švo &ig capka jrav. Prvi
je puka jednadžba, a drugi ističe dinamiku, promjenu, pretvorbu. 1 u nekim je starosla-
venskim prijevodima prenesena ta raznolikost, dok je drugdje dokinuta: “i bodete oba \»
plvrs edino M, Z, A, edina pleny S“ (Večerka 1993:119). Dokinuta je, kao što se vidi, i u
suvremenim hrvatskim prijevodima, u kojima se dosljedno rabi N. 1 (2) prenosi obavijest
o promjeni stanja prijedložnim izrazom, i to posvuda osim u RL i u suvremenom hrvat-
skom.

Instrumental. Zakonitosti porabe N i 1 u slavenskim jezicima plijene pozomnost broj-
nih istraživača. O raznolikim semantičkim i pragmatičkim čimbenicima koji upravljaju
razdiobom tih dvaju predikatnih padeža na slavenskom tlu iscrpno nas izvješćuje
Rothstein (1986), ukazujući ujedno na stanje u nekim drugim jezicima, a njima se, pola-
zeći od hrvatske i srpske građe, u novije vrijeme pozabavio i Corin (1998). Razlozi poji-
ve predikatnoga I dadu se sažeti ovako: “Naime, PI kao da predstavlja izraz kopulativnog
odnosa u sintaksički ili semantički markiranim kontekstima, što možemo parafrazirali
kao 'kopulativni odnos plus neki osložavajući faktor' "" (Corin 1998:3). Želimo li se pak
zadržati u zadanim okvirima, ustvrdit ćemo zajedno s netom citiranim autorom: “Uz gla-
gol biti, PI je češći kada se taj glagol koristi u faznom značenju postati/nastati, nego U
čisto kopulativnom značenju" (Corin 1998:2). Pokazuje to i Ranjinin prijevod drugog
dijela (3): ja budu vam bogom. Ističem još jedanput da sličan odnos kao između N i 1 U
predikatnoj ulozi vlada i između N i skupine v“+ A — usp. HCS inačicu navedene rečeni-
ce: az' budu v(a)mt v g(ospod)i b(og).

Nominativ. Spomenuto je da N, kao neobilježeni padež imenskoga predikata, uvijek
može zamijeniti I ili akuzativni prijedložni izraz. Primjera za to u mojoj građi ima na pre-

 

 

 

 

 

 

284