niže). U HCS pak prijevodu (11) i (12) glagol je jedanput stvorem, bis(i), a drugi put
bis(i).

Potpunim glagolom prevodi se ponajprije na suvremeni hrvatski. Za razliku od
Rupčića, koji je posegnuo za sponom, u Šarića. kao i u Dude i Fućaka, prvi predikat u
(13) glasi: se ... sprijateljiše. Tomu su se postupku u (5) od suvremenih prevoditelja prik-
lonili samo Duda i Fućak: neka se izravna ... neka se izglade. Bemnardin se koleba — prvi
dio rečenice razrješuje sintetički: budu ... izpraflena (domećući imenicu istoga korijena u
instrumentalu prafdom), a drugi analitički (uz pomoć nesamostalnoga glagola): obrate!
se u pute rafne. Zamjećujemo paralelizam uloga glagola postati i prefikasa s-, iz- / i5-
(usp. sprijatelji postati prijatelji

Na kraju evo još nekih znakova u tekstovima koji - sami ili udruženi - upućuju na
"promjenu stanja'. To su uz glagolsko vrijeme i vid (veznički) prilozi, a možda i još koji-
Nisu nužni različiti glagoli (usp. Rupčićev prijevod (13) postati : biti ili isto mjesto u 8L
učiniti se : biti) da bi se prenijela razlika 'promjena stanja' : stanje', Dovoljno je aorist su-
protstaviti imperfektu; usp. (13) bista : b&šeta u MVi biše : bjehu u RL. Obavijest se gubi
tek onda kada se oblici dvaju vremena neutraliziraju, kao u (7) u ikaviziranju sklonom
MH; usp. biht = bih, ali i tada je razabirljiva iz okoline: kada biht, mlad(&)n(h)ct govo-
riht ... mišlaht : kada biht m(u)že otvrgoh' se. U tom je primjeru u BL suprotnost
pojačana smjenom dokle : kada, dok drugi starohrvatski lekcionar ima samo kad.

3. Vratimo se odnosu 1/ v“+ A : N. Poljski je prijevod (2): Ty jeste$ moim Synem --
On bedzie moim synem primjer neutralizacije drukčije od one u hrvatskom: predikatno je
ime uvijek u I. Predikat ostvaren instrumentalom znak je da se subjekt njime opisuje, a n€
da se s njime izjednačuje. To je ona uloga imenskoga predikata koju Rothstein kao
Ascription Suprolslavlj:\ drugoj, nazvanoj Equation. O padežima uz byr' u slovačkom
tako se tvrdi: “[T]he contrast of nominative vs. instrumental may be used to distinguish
identification from ascription" (Rothstein 1986:315). Budući da vlastita imena služe po-
najprije upućivanju, a time i identificiranju, u skladu je s očekivanjem da će predikatni 1
biti “češći ili prihvatljiviji uz zajedničke nego vlastite imenice"' (Corin 1998:2). Kada sč
vlastita imenica ipak pojavi u I, kao u primjeru: N€ BAAH NHKTOXE HAOL (Bat-
erovi 1963:305) tada se ona rabi “u komparativnom, poredbenom smislu, t.j. kada sć
neke od njenih inherentnih osobina pripisuju subjektu, umesto da se tvrdi da subjekat
stvarno pripada klasi pojava ili entiteta koju predikativna imenica imenuje" (Cori"
1998:2). I autorica studije o besprijedložnom 1 u staroslavenskom ističe poredbenu crtY
navedenoga predikatnoga imena: “[3]1ec6 yncmyerci orrenox cpanmenim — 'Kak
“ (Baverovi 1963:305). Zanimljiva je u ovom kontekstu i padežna teorija koju j€
podastrijela Topolifiska. Tradicionalnim slavenskim padežima ona dodaje padež predi-
kata — “PREDICATIVE" (Topolifiska 1986:69), koji se od ostalih razlikuje po svojstvu
[+generic]. O predikativu se — bio on sinkretičan s N ili s I — govori samo u slučaju pripi*
sivanja svojstva, a nikako kada se što izjednačuje. Rothsteinova dihotomija Ascriptio" *
Equation provedena je, dakle, još strože: predikativ i nominativ dva su različita padeža-

U prethodnom sam se odjeljku nakratko udaljila od zacrtane teme kako bih na stvar“
nim primjerima pokazala različit domet uporabe predikatnoga 1 u različitim idiomima i
upozorila na činjenicu da su mnogobrojni - nabrojeni i nenabrojeni - čimbenici koji
utječu na čestotu njegova pojavljivanja usustavljeni, iako je istina da se “'ne mogu svest!

 

 

 

 

 

    

  

  

 

 

 

 

 

 

  

286