\van Botica - Glagoljaštvo prvih desetljeća 20. stoljeća u Nižićevim bilješkama

 

prve polovine 20. stoljeća“, postaje važna crkvena i politička tema nakon što su
katolici Barske nadbiskupije 1886./1887. blagoslovom crnogorskoga dvora stekli
papinski privilegij o mogućnosti bogoslužja i na staroslavenskom jeziku.“ Naime,
austrijske su vlasti u rimsko-slavenskom obredu otada počele gledati opasnost u
međupovezivanju ne samo južnoslavenskih naroda, već i moguću vezu njegovih
poklonika s Rusijom, koja je Austriji čak i na Jadranu bila geopolitički takmac.
Vrhunac pritiska vlasti na mjesne biskupe, a time i na Svetu Stolicu dogodio se 5.
kolovoza 1898., kada je blagoslovom bečke diplomacije iz Rima upućen dekret
o upotrebi staroslavenskoga jezika nadbiskupima, biskupima i ordinarijatima
Zadarske, Goričke i Zagrebačke nadbiskupije, kojim je zabranjeno mijenjati bo-
goslužni jezik i naređeno utvrđivanje uporabne tradicije bogoslužnoga jezika u
svakom pojedinačnom slučaju unazad 30 godina.' Mjesec je dana kasnije biskup
Giovanni Battista Flapp (1882. — 1912.) na temelju toga dekreta svoju Porečku i
Pulsku biskupiju proglasio dijecezom bez ijedne glagoljaške župe.* Na tom je tragu
7. ožujka 1899. i u Zadarskoj nadbiskupiji potpuno zabranio glagoljanje njezin
nadbiskup Grgur Rajčević (1891. — 1898.), naloživši da se porkažu svećenici koji
bi se o nj ogriješili.?

'Upravo je ta odluka, prema svjedočanstvu istaknutoga pravaškog političara i
gorljivoga svećenika glagoljaša don Ive Prodana (1852. — 1933.), užegla vulkan
izpod našega naroda i svećenstva da pod zakonitim protumjerama u cijeloj Kra-
ljevini Dalmaciji razvije snažan pokret za očuvanje glagoljice i prava hrvatskoga
naroda na njezinu neograničenu uporabu u bogoslužju.'* Budući da su južnodal-
matinski biskupi, dubrovački Josip Marčelić (1894. — 1928.) i kotorski Frano
Ucellini (1895. — 1937.), odlučno stali uz slobodnu uporabu glagoljice u Crkvi'',
Sveta je Stolica, suočena s proturječnostima, u rujnu 1899. ovlastila vrhbosanskoga
nadbiskupa Josipa Stadlera (1881. - 1918.), koji je na štrosmajerovskom tragu
odnedavna zagovarao staroslavensko bogoslužje u Crkvi'?, da diskretno ispita
pitanje glagoljaštva u Kraljevini Dalmaciji i Austrijskom primorju te da o tome
podnese izvješće Svetoj Stolici.'' On je o tome odmah obavijestio dubrovačkoga
biskupa Josipa Marčelića, splitskoga svećenika don Franu Bulića (1846. — 1934.)

 

3 — MATAUŠIĆ 2002:41.

* — JAKULJ 2013: 245; VUKŠIĆ 2002: 95

? ) JELIĆ 1906: br. 100, 86-87; DIKLIĆ 2002: 135; KOVAČIĆ 2004: 92; VELČIĆ 2015: 92.
*_ ŠKUNCA 2014: 148.

* ) DIKLIĆ 2002: 136-137.

!_ dsto: 137.

U_ lsto: 139.

!?  BULIĆ 1952: 40.

* VELČIĆ 2012: 90.

  

257