RADOVI - Zavod za hrvatsku povijest, vol. 47, 2015. str. 255-281 i krčkoga biskupa Antuna Mahnića (1896. — 1920.), zatraživši preko svojih po- vjerenika da prikupe tražene odgovore od svećenika. Podaci koji su u tajnosti na raznorazne načine od žandarmerije pristizali od Kotora do Trsta poslužili su za sastavljanje Spomenice, koju su u ožujku 1900. s potpisima 535 svećenika uručili vrhbosanski nadbiskup Josip Štadler, don Frane Bulić i krčki kanonik Franjo Vola- rić (1851. — 1908.), prema Bulićevu svjedočanstvu tadašnji triumviri pro defenda lingua veteroslavica'*, državnomu tajniku Svete Stolice u Rimu.'* 'Na temelju ukaza Spomenice, ali i dospjela utoka svećenstva i puka Zadarske nadbiskupije, iza kojeg je stajao don Ivo Prodan, Zbor za svete obrede 22. kolovo- za 1900. odobrio je mogućnost bogoslužja na staroslavenskom jeziku u crkvama Zadarske nadbiskupije. Premda se pozvao na svoju raniju odluku o dokazima glagoljanja unazad 30 godina u crkvi, ovaj se put tražio samo dokazo glagoljanju iz župne prošlosti.'“ Glagoljaštvo se istodobno slilo u politički program Prodanove Čiste stranke prava, koju je, uz doista rijetke iznimke, podržavalo sve hrvatsko svećenstvo u Dalmaciji.'" Boreći se za glagoljicu, tu najveću kulturnu i duhovnu baštinu hrvatskoga naroda, dalmatinski su pravaši bili uvjereni da se bore za hrvatsku državu, za njezino jedinstvo, opstojnost i samostalnost protiv vjekovnih neprijatelja hrvatstva i Hrvatske. Stoga je bilo mnogo napada na glagoljicu. Jedan anonimni, iza kojeg je vje- rojatno stajao porečki i pulski biskup Giovanni Battista Flapp, 1896. spriječio je distribuciju novoga popravljenog izdanja glagoljskoga misala i latiničnoga obrednika već u Rimu zbog tobože mnogih antidogmatičkih i nedostojnih izraza o Blaženoj Djevici Mariji i Presvetom Trojstvu.' Najradikalniji su, pokušavajući na svakojake načine osporiti legitimnost i opravdanost glagoljaštva u Katoličkoj crkvi, išli čak dotle da su rimsko-slavenski obred smatrali raskolničkom misom na ciganskom jeziku (lingua di zingari).* Time se dodatno rasplamsavala već bukteća vatra osobito loših talijansko-hrvatskih odnosa, koju su austrijske vlasti Kraljevine Dalmacije raspirivale ustrajnim davanjem prednosti talijanskomu pred hrvatskim jezikom u najvažnijim područjima javnoga i kulturnoga života, prav- dajući svoja načela i odluke civilizacijskim dosezima talijanske pred hrvatskom i slavenskom kulturom. S druge pak strane, krčki biskup Antun Mahnić, uteme- ljitelj Hrvatskoga katoličkog pokreta, obraćajući se svomu svećenstvu, pisao je o BULIĆ 1952: 41, * VELČIĆ 2012: 90. *4 DIKLIĆ 2002: 141. !! ) MOSCATELLO 2014: 170. ' DIKLIĆ 2002: 141. ' BOLONIĆ 1968: 283: SOLDO 1990: 184. *_ VELČIĆ 2015: 95. 258