duard Hercigonja: Dvojina u jeziku tekstova hrvatskoglagoljičke neliturgijske književnosti... Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, knj. 25 (1999), str. 123-140 vića, pripada trećoj fazi prvoga i početku drugoga razdoblja hrvatske je- zične povijesti.7 A) imenice, zamjenice, pridjevi, glagolski pridjevi, brojevi (dva, oba, obadva) B) glagoli Razdio A: opće značajke književnojezične dijakronije - imenice Jezik Pz potvrđuje činjenicu da je sužavanje osnove staroga sustava deklinacijskih tipova (vanjsko: po broju promjena i unutarnje — kao posljedica izjednačavanja fonemskog sastava sufiksi za razne padeže, zbog glasovnih promjena često gubljenje diferencijacije po palatalnosti, refleksacija jata, kontrakcije) u 2. poiovici XV. stoljeća još je uvijek živ, uznemiren proces tijekovi kojega se nastavljaju i u XVI. stoljeću. Konture novog sustava u ovom segmentu morfologije su, naime, zacrtane, ali se elementi sufiksalnih struktura starih neproduktivnih deklinacijskih ti- pova učestalo probijaju na površinu, remeteći stabilizaciju novih odnosa. Neposredan posljedak spomenutih razvojnih kolebanja i nesigurnosti predstavlja, pored ostaloga, postojanje sufiksalnih dubleta u pojedinim padežima. Veća ili manja uporabna učestalost ovih dubleta indicira usmjerenost procesa ka konačnom izboru jedne od njih kao su- fiksalne dominante (u kasnijem razvojnom stadiju). U onoj točki, među: tim, koju na vertikalnoj osi književnojezičnog razvoja predstavlja jezi! pisaca Pz, ta sufiksalna naporednost (ponekad sa stanovitim distribucij skim ograničenjima; usp. npr. -e/-i/-u u lok. sg. m. r. i sl.) nema uvijek samo karakter knjiškog tradicionalizma, nefunkcionalnoga dubliranja: uporabom dublete ili varijante (ako je riječ o mekom elementu crkvenoslavenskoga sustava) u određenim situacijama, unosi se ponekad dodatna obavijest, stilska nijansa u određeni tekst. Općenito uzevši, jezik Pz, u nizu detalja, nagoviješta pravce daljnjeg razvoja iz jedne još nedefi- utar južnoslavenskih i drugih nosti, Zagreb 1978, 9-85. 7 Usp. studiju D. Brozovića Hrvatski jezik, njegovo mjesto slavenskih jezika, njegove povijesne mijene kao jezika krvatske knj 125