Eduard Hercigonja: Dvojina u jeziku tekstova hrvatskoglagoljičke neliturgijske književnosti... Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, knj. 25 (1999), str. 123-140 raznolikost jezika, kakvu na svojih 700 stranica najizrazitije demonstrira upravo Pz? (u kojem kao da je gotovo svaki članak ili sklop tematski po- vezanih tekstova pisan "svojim" jezikom), sustavna sintetska? raščlamba književnojezičnoga izraza pisaca* Pz otkriva, međutim, u svim 'kapitulima', 'čtenjima' i 'slovima' te goleme, tematski i sadržajno iznimno razvedene, građe# iste elemente koji su karakteristični za dosegnuti stupanj organskoga jezičnoga razvitka na svim sustavnim ravnima i relevantni za odredbu dijalektalne, lokalnogovorne osnove utkane u jezik Zbornika kao cjeline. Namjera je ovoga teksta odgovaraju- ćim oprimjerenjem prikazati funkcioniranje dvojine u jeziku Pz“, ruko- pisa nastaloga u vremenu što, prema kriterijima periodizacije D. Brozo- 2 Takva je nejedinstvenost karakteristična za velik dio te zborničke književnosti, po- sebno za rukopise koji su kompilacija stvarana (prepisivanjem ili prevođenjem) prema brojnim predlošcima iz raznih vremenskih razdoblja i raznih jezičnih sredina. 3 O metodološkom pristupu (pristupima) jezikoslovnoj raščlambi zborničkih rukopisa pisao sam u radu Metodološke preipostavke jezikoslovne analize hrvatskoglagoljskih zbornika 14.-16. stoljeća, Zagreb 1978. + Pz su pisale tri ruke bez zamjetne jezične diferencijacije. 5 O tematsko-sadržajnoj kompleksnosti Pz najizravnije svjedoči činjenica da je sadržaj Zbornika (163 članka) moguće raščlaniti na 13 skupina tekstova (koje redovito nisu upi- sane en bloc, kontinuirano, već za utvrđivanje cjeline svake od tih skupina valja uvijek iznova ispitati cijeli sadržaj kodeksa). Riječ je npr. o religioznodidaktičkoj i moralizator- skorefleksivnoj, asketskoj prozi, općim srednjovjekovnim znanjima, tekstovima iz litur- gike, ritualnim uputama (s uputama za ispovijed), religioznopropovjednoj i crkvenoreto- ričkoj prozi, svjetovnim fabularnim tekstovima, kanonskopravnoj kazuistici, stihovima i dr. 5 Pri čemu valja upozoriti na činjenicu da je to funkcioniranje u razdoblju kojim se bavi ovaj tekst podjednako u slučajevima kad je riječ o tekstu pisanom hrvatskocrkve- noslavenskim jezikom, artificijelnom, hibridnom glagoljaškom knjiškom koine ili narod- nim (čakavskim, čakavsko-kajkavskim) idiomom. O tome je, iz istoga iskustva, progovo- rio svojedobno vrlo određeno ]. Vrana u svojoj monografskoj studiji o hrvatskoglagoljič- kom (s latinskoga prevedenom) Blagdanaru (1506) "Ovdje ću citirati samo one primjere, koji dolaze izvan crkvenoslavenskih citata i prepričavanja biblijskih tekstova, iako se pri mjeri koji dolaze u citatima i tekstovima ni po čemu ne razlikuju od ostalih." (v. ovdje bilj. 18. i str. 142. tamo navedenoga djela). 124