Hercigonja E.: Paleoslavistika, cyrillomethodiana, glagolitika i književna medijevistika u djelu Vatroslava - Toić Racovi Zavoda 28 SMaNiTeN rad JAZU. br. 35 Varažiim D89. bosanice, o jeziku srednjovjekovnih glagoljskih i ćirilskih spisa, o južno- slavenskim inkunabulama i drugim medijevističkim temama. Nemoguće je ovom prigodom, dakako, iz ogromnog, tematski kompleks- nog Jagićeva opusa od oko 700 radova, izdvojiti i podrobnije prikazati cje- linu onoga što sačinjava njegove 'studia palaeoslavica' ili pak njegov prilog hrvatskim istraživanjima čirilometodske problematike. Može se ostati pri općoj tvrdnji da se — mapose u časopisu Archiv fiir slavische Philologie, pokrenutom 1876, kojemu je bio utemeljiteljem i kroz 45 godina postojanja (do godine 1920) urednikom i najaktivnijim suradnikom — vrlo često vra- ćao toj problematici produbljenim raspravama koje zrcale »briljantnu uče- nost«, kako to za nj reče Baltazar Bogišić. Ipak, valja moguće upozoriti na najrelevantnije radove s tog područja, kao što su na primjer: znalački filološki utemeljen prikaz Miklošičeva rječnika Lexicon palaeoslovenico-gra- eco-latinum u Književniku (1865), izvanrednom erudicijom i akribičnošću pisan dio uvoda (str. XII—XCIX) izdanju Assemanijeva evanđelistara što ga je iste, 1865. godine, objavio Franjo Rački, vrlo zapažena u slavističkom svijetu studija o Zografskom evanđelju pod naslovom Studien iiber das altslovenisch-glagolitische Zographos-Evangelium (1875), rasprava posveće- na još jednom kodeksu iz kanona staroslavenskih spisa Das altslovenische Evangelistarium Pop Savas (1880), izbor tekstova iz najranije faze općesla- venske glagoljske i ćirilske književnosti Specimina linguae palaeoslovenicac (1882), još i danas u paleoslavističkom studiju nezaobilazne popratne ras- prave uz izdanja Marijinskog evanđelja (dodan je dragocjen staroslavensko- «grčkolatinski 'indeks verborum' i Bečkih listića, opširan kritički prikaz dotadašnjih ćirilometodskih istraživanja Vopros6 o Kirillč i Metodii v6 slavjanskoj filologii (1885). Za ovaj je, ćirilometodski, krug Jagićevih inte- resa indikativan kao izraz kontinuirane zaokupljenosti tekst iz 1893. Vnov6 najdennoe svčdštel6stvo o dčjatel6nosti Konstantina Filosofa, pervoučitelja Slavjan6 sv. Kirilla, Godine 1895. izdaje značajnu raspravu Razsuždenija južnoslavjanskoj i russkoj stariny o cerkovnoslavjanskom6 jazykč, 1898. po- lemički piše o podrijetlu Kijevskih listića (drugi dio te rasprave izaći će — također u Archivu kao i prvi — godine 1900), a 1905. objavljen je njegov lucidno pisan tekst o autorstvu Panonskih legendi... itd. Svi navedeni Jagićevi spisi, uz niz ovdje nespomenutih tekstološkokri- ličkih radova, izdanja rukopisa i — što je za Jagićevo djelovanje iznimno važno — recenzija i kritika nastalih do kraja stoljeća, predstavljaju, mo- glo bi se reći, svojevrsnu prolegomenu njegovu — i s motrišta današnjih spoznaja — neprijeporno magistralnom djelu o genezi crkvenoslavenskog jezika Zur Entstehungsgeschichte der kirchenslavischen Sprache što je otisnuto u Beču godine 1900. (drugo izdanje u Berlinu 1913). Ta knjiga, tada 62-godišnjeg autora, enciklopedijska je summa iskustava i spoznaja o ćirilometodskoj i paleoslavističkoj problematici, djelo kojim Jagićeva fi- Jologija reprezentativno ulazi u znanost 20. stoljeća. Dvadeset godina posli- je, na samom kraju životnog puta, Jagić — neprijeporni utemeljitelj paleo- slavistike u Hrvata — ponovno je u sferi paleoslavističkog istraživanja: objavljuje opsežnu raspravu Zum altkirchenslavischen Apostolus (1920), za- nimljivu, pored ostaloga, napose zbog njegovih prosudbi intenziteta i opse- 15