sebne jezične slike svakog sastavnog dijela kodeksa ...«3 U svojoj meto- dološkoprogramskoj raspravi Jezični kriteriji pri određivanju donje gra- nice crkvenoslavenskog jezika u hrvatskoglagoljaškim tekstovima slično upozorava i A. Nazor: »... svaki glagoljski zbornik, ili još točnije rečeno, svaki prilog zborniku s jezičnog gledišta problem (je) za sebe koji onda treba pojedinačno rješavati.«t Istraživački postupak — nazvao bih ga metodom parcelacije — koji polazeći od citiranih premisa pretpostavlja da pri jezikoslovnoj raščlambi nekog kodeksa zborničkog tipa svaki članak valja istražiti posebice kako bi se na taj način došlo 'do posebne jezične slike' svakog priloga u zborniku može biti relevantnom funkcijom cjelovite provedbe specijalnih raščlambenih namjera (kakve su npr. u slučaju studije A. Nazor utvrđivanje i praktična primjena kriterija s temelja kojih bi se — uz odgovarajući stupanj statističke egzaktnosti — pojedini članak u nekom od zbornika jezično odredio kao crkvenosla- venski hrvatske redakcije ili narodni, a u primjeru navedene rasprave Vj. Štefanića poredbeno istraživanje prevodilačke tehnike glagoljaških pisaca i sl.). Kada je, međutim, jezikoslovna analiza neliturgijskih glago- ljaških rukopisa usmjerena na izdvajanje jezgra, obilježja čakavskog sup- strata, narodnojezične konstante piščeve, onda se mora kompleksno obraditi jezik čitava zbornika bez obzira na njegovu neujednačenost i slojevitost, tj. promjenljivu učestalost crkvenoslavenskih (odnosno na- rodnojezičnih) elemenata u pojedinim kapitulima. Posve je razumljivo da pri tom valja upozoravati na arhaične ele- mente crkvenoslavenske književnojezične tradicije kao dio knjiške manire, stilske ekspresivnosti i istodobno isticati odlike koje moguće nisu karakteristične za onaj tip čakavskog govora na kojem je zasnovan jezik većine priloga dotičnog zbornika (to su slučajevi kada npr. pre- ma nekom predlošku nastalom na istočnočakavskom području mogu u čakavski zbornik pisan na sjeverozapadu ući neke karakteristične crte istočnog govora i obratno). Bez obzira na činjenicu da autori nelitur- gijskih spisa uglavnom rado konzerviraju tradicionalne kategorije pre- moseći ih iz jezika predložaka u svoj tekst ili pak ponekad ostavljaju neizmjenjenima specifične crte nekog čakavskog predloška koje nisu svojstvene sustavu njihova govora, u svim člancima iz kojih je kompili- iz legendarno-hagiografskih spisa.tako da na kraju taj profani tekst s posve praktičnom namjerom djeluje kao književni ostvaraj, dotjerano, na mahove s ugođajem crkvenog govora; koliko je u kontekstu nabrojenih činitelja važan subjektivni faktor svjedoči npr. i dramatična snaga zapisa popa Martinca o krbavskom boju u II Novljanskom brevijaru na čiju sam poetsku vrijednost i svezu s biblijskom Liber Judith upozorio u nekoliko navrata (isp. Radovi Zavoda za slavensku filologiju, Zagreb, 1971, br. 12 i Srednjovjekovna kn nost, Zagreb, Liber, 1975), području nastanka kodeksa (na područjima gdje interferiraju jezični kodovi — čakavsko-kajkavski, čakavsko-štokavski — kon- stituirat će se troslojna ili čak četvoroslojna struktura; zanimljiva je pojava crkvenoslayensko-kajkavskog interferiranja u nekim od završnih glava Petrt sova zbornika iz godine 1463). 3 Glagoljski Transit sv. Jeronima u starijem prijevodu, Radovi Staroslaven- skog instituta, Zagreb, 1969. knj. 5, st. 109; kurziv E. H + Isp. nav. dj. str. 69. (otisnuto u Slovu 13, Zagreb 1963). 149