M. Bogović, Crkva u Vinodolskom zakonu, str 63-78. 69 bilo bi razumljivo spominjanje opatija i samostana, jer ih je u vrijeme donošenja Vinodolskog zakona bilo u krčkoj i senjskoj biskupiji. Prema tome i ta bi rečenica mogla biti mehanički, bez dovoljno pažnje, prenešena iz kneževa predloška. Ako bi znanstvena kritika prihvatila ovakvo tumačenje rečenice: "v koi biskupii e crikav rečena" time bi se potvrdila cjelovitost Vinodola kao jedne administrativne crkvene jedinice, ali ostaje i dalje neriješeno pitanje u kojoj se biskupiji ta jedinica nalazila. Većina autora smatra da je Vinodol 1185. pripao senjskoj biskupiji. Crnčić, Košćak i Kovačić dokazuju da je on od 1185. u krbavskoj biskupiji.' Više sam sklon ovoj drugoj verziji. Ako bi se pokazala utemeljenom Košćakova pretpostavka da je u darovnici Bele III. godine 1193. knezu Bartolu za Modruš bio već uključen i Vinodol, onda bismo s još većom vjerojatnosti mogli tvrditi da je pripadao krbavskoj biskupiji. Imajući u vidu spornu autentičnost ranih darovnica Krčkim knezovima, ne smijemo ni na tom podatku previše graditi. Smatram da do sada to pitanje još nije dobilo jasan i konačan odgovor. 2. Crkvena organizacija U crkvenom pogledu cijeli Vinodol sačinjavao je jedan arhiprezbiterat ili dekanat sa sjedištem u Bribiru. Riječ je, dakako, o ruralnom arhiprezbiteratu, jer je katedralni bio samo uz stolni ili katedralni kaptol. Iz Bribira je, naime, među delegatima 1288. arhiprvad (arhiprezbiter) Dragoslav. To nas upućuje na zaključak da je Bribir ne samo najveće nego i najstarije crkveno središte, jer se crkveni centri u srednjem vijeku nisu premještali bez velikuh društvenih perturbacija. U Bribiru je pored arhiprezbiterata takoder sjedište plovanije ili župe. Župska središta sigurno su bila još u Novom, Hreljinu, Bakru, Trsatu i Grobniku, jer se iz tih mjesta među delegatima spominju plovani. To ne isključuje mogućnost da je još koje mjesto bilo središte župe jer se izričito kaže da je kriterij pri izboru delegata bio poznavanje starih običaja. Sasvim je realno da je postojao neki župnik koji je pod tim vidom zaostajao za kojim popom iz svoje župe, pa čak i svjetovnjakom, pa se on nije pojavio među zastupnicima. Kao moguće župe svakako u prvom redu valja spomenuti mjesta koja se spominju u Zakonu i koja su već imala organe svjetovne vlasti. To su Ledenice, Grižane i Drivenik. Iz 1 V. KOŠĆAK, N. dj. sir. 141; S. KOVAČIĆ, N. dj. str. 25-30.