24 VJESNIK HAZU 6-7/95 2. Modruš kao biskupsko središte Nakon što je 1460. Franjo Modrušanin službeno uzeo za biskupsko sjedište Stjepanov grad, nije biskup dugo boravio u Modrušu. Franjo je ubrzo umro a na njegovo mjesto dolazi poznati humanist Nikola iz Kotora, bolje poznati kao Nikola Modruški. Ne znamo zašto ga Stjepan diže iz zajedničkog Senja i premješta u svoj Modruš. Nikola mu je bio zacijelo potreban kao vrsni diplomat. Njegovim diplo- matskim umijećem koristit će se papa i kralj. I pored tolikih štitnika dospijeva Nikola ubrzo u tamnicu krbavskih knezova koji su tražili da se biskupsko sjedište vrati u Krbavu. Budući da je i na kraljevskom dvoru stekao neprijatelje, po oslobođenju iz tamnice odlazi Nikola već 1463. u Italiju, u službu papinske države, otkuda se neće vratiti. Kad je Nikola 1480. umro u Rimu, nastojao je i papinski i kraljevski dvor dobiti Modruš za svoga čovjeka. Matijaš imenuje biskupom Antuna Dalmatinca, svoga kapelana i kraljičina ispovjednika, a papa Siksto IV. imenuje modruškim biskupom jednoga sa svoga dvora — Kristofora Dubrovčanina. Matijaš nije više priznavao frankopanski patronat, ali je papa postavio i njegov u pitanje. Stvar se oko prava patronata tako zaoštrila da je Matijaš zaprijetio odcjepljenjem od Rima ako papa ne prihvati njegova kandidata za modruškog biskupa. Papinska diplo- macija je popustila u praksi, ali u teoriji nije odstupala. Kako u to vrijeme Franko- pani nisu u dobrim odnosima s kraljem, nije kraljev kandidat mogao stolovati u Modrušu nego ga nalazimo pri opatiji sv. Marine u Bužanima. Nije nam poznato što je poslije bilo s Antunom, ali nakon 1486. njemu se gubi trag, a kao biskup modruški javlja se spomenuti Kristofor, dakle papin kandidat. lako boravi često u primorskom dijelu svoje biskupije, on ima stalni boravak u Modrušu, sve do početka rujna 1493., kada su Turci zapalili modruški grad (naselje oko utvrde), gdje su se nalazili katedrala i biskupski dvori. Biskup tada odlazi u Novi Vinodolski. Događaji koji su slijedili (Krbavska bitka) nisu budili nadu u skori povratak, pa je biskup župnu crkvu sv. Filipa i Jakova u Novom uzeo za svoju novu katedralu. U njoj je i pokopan 1499. Njegov nasljednik Šimun Kožičić Benja boravio je povremeno i u Modrušu, ali ne samo ondje nego ni u Novom nije imao mira pa je nabavio kuću u Rijeci, u kojoj će 1$30. osnovati glagoljsku tiskaru. Tako na koncu toga križnoga puta imamo vrhunsko kulturno djelo. Drugi put prema moru išao je: Lika-Otočac-Senj. I na kraju toga puta imamo glagoljsku tiskaru već 1494. godine. Ovaj put krbavsko-modruških biskupa: Krbava-Modruš-Novi-Rijeka, pokazuje također i put brojnih izbjeglica i prognanika u potrazi za krovom nad glavom. 3. Samostani u senjskoj i krbavskoj ili modruškoj biskup U drugom dijelu XV. stoljeća ne samo da još postoje brojni prijašnji samostani nego se osnivaju i novi. Benediktinci nestaju već u prvom dijelu stoljeća. U drugom dijelu u svim poznatim opatijama nalazimo komendatarne opate, to znači nebenediktince koji opatiju primaju kao nadarbinu. Najčešće su to franjevci. Tako je u Bužanima kod sv. Marine, a tako je i u senjskoj Drazi kod sv. Križa. U Otočcu kod sv. Nikole u to