VJESNIK HAZU 6-7/95 23 Knez Martin počinje 1453. s gradnjom samostana i crkve na Trsatu, uz koje će se poslije povezati legenda o nazaretskoj kućici. Knez Bartol Brinjski i u crkvenom smislu obnavlja Brinje. Pored augustinaca, od redovničkih zajednica naći ćemo ondje još i pavline i dominikance. U brinjskom kraju dobili su i bosanski franjevci mjesto za gradnju samostana (špilja sv. Mihovila). Knez Sigismund otišao je još dalje. Odlučio je da od svoga Otočca učini središe biskupije. On 1460. ostvaruje tu želju uz privolu velikog frankopanskog prijatelja pape Pija II. Još prije je bivšu benediktinsku crkvu sv. Nikole preuredio da može služiti kao katedrala. Za biskupa dovodi dubrovačkog dominikanca Blaža. 'Nesklone prilike koje će nadoći nisu dozvolile da se ta biskupija ustali. Nakon 1530. više se ne spominje. Više od svih učinio je na tom polju predvodnik frankopanske braće Stjepan. On je već 1451. započeo u Oštarijama gradnju velebne crkve kojoj nadaleko ne bi bilo ravne. (Njeno svetište je sada dovoljno prostrana župna crkva.) Slutimo da je ondje planirao sagraditi novo središte, upravno i duhovno. Modruš je postao preti- jesan za njegove planove i on je htio u ravnicu. Crkvi je pribavio i bogate oproste, tako da je imala sve preduvjete da postane najveća hodočasnička crkva na cijelom frankopanskom prostoru i mnogo šire. Prijateljstvo s kraljem i s papom osokolili su Stjepana da ide i na višu razinu: da uza se dobije biskupa. Nije osnovao novu biskupiju, kao brat Sigismund, nego je iste 1460. godine krbavskog biskupa premjestio u svoj Modruš. U papinskoj buli kojom se ozakonjuje taj prijelaz stoji da Stjepan ima patronatsko pravo nad krbavskom biskupijom. Godine 1289., naime, Krčki knezovi su to pravo dobili od kralja Ladislava Kumanca, dakle od Krune sv. Stjepana. Svakako se to pravo ne osniva na činjenici utemeljenja biskupije, jer je povijesno jasno da Krčki knezovi nisu osnovali krbavsku biskupiju. Župna crkva sv. Marka bit će uskoro preuređena u novu katedralu, a uspostavljen je i kaptol. Pače biskupija se ne će ni zvati krbavskom, kako je bilo do tada, nego modruškom. 'Na prvi pogled izgleda da je Senj zapostavljen, tim više što je na području senjske biskupije stvorena nova biskupija u Otočcu; što znači da je od Senja odcijepljena cijela Gacka. Senjska biskupija je praktički svedena na Senj i bližu okolicu. 'No Senj nije nipošto zanemaren. On je središte cijele frankopanske državine jer je ostao zajednički svim Frankopanima (kao i Krk). Oni su se dogovorili da će svi u Senju biti pokapani, bez obzira gdje umrli, i to u crkvi sv. Franje. Kada je 1453. umrla Ižota, supruga kneza Stjepana, gospodara Modruša, pokopana je u senjskoj crkvi sv. Franje. Dakako da su se ti planovi poremetili nakon što je kralj Matijaš 1469. oteo Frankopanima Senj. Upada u oči da Frankopani izabiru za mjesto pokapanja franjevačku crkvu. Franjevci u Senj dolaze u vrijeme dolaska Frankopana u taj grad, a po svoj prilici da ta dva dolaska stoje u uzročnoj vezi. Cijela frankopanska porodica vezana je uz franjevce. U XV. stoljeću osjeća se posebna naklonost prema tzv. observantima iz Bosne. Nastojali su da i starije samostane dođu observanti. Martin ih dovodi na Trsat, a knez Stjepan se tuži na modruške konventualce i preporučuje da se u samostan dovedu observanti. Modruški samostan je također frankopanska zadužbina.