VJESNIK HAZU 6-7/95 25 vrijeme imamo biskupa, a biskupi su često i naslovnici opatije sv. Jurja Lisačkog kod Senja. Franjevci su u krbavskoj ili modruškoj biskupiji bili u Krbavi (2 samostana), Slunju, Modrušu i Trsatu. Preživjet će samo trsatski, a u unutrašnjosti najduže će se držati onaj u Slunju. U senjskoj biskupiji ne će se sačuvati nijedan samostan izvan zidina grada Senja. Srušen je i franjevački samostan pred gradskim zidi- nama, a franjevci su dobili crkvu i samostan u gradu. Pavlini su u krbavskoj ili modruškoj biskupiji u XV. stoljeću bili u Mo- druškom Gvozdu, Zažićnu (osnovani 1490.), Kosinju, Crikvenici i Novom. U iduće stoljeće preći će samo ova dva zadnja uz more. Još gore su prošli u senj- skoj biskupiji. Iz Brinja se povlače koncem stoljeća. Nisu se održali ni u Sv. Spasu i Sv. Jeleni, jedan na južnoj a drugi na sjevernoj strani Senja. U toj biskupiji nije se sačuvao nijedan samostan izvan gradskih senjskih zidina. U senjskoj biskupiji dominikanci su bili samo u gradu Senju, pa ih gradske zidine sačuvaše i za novi vijek. Čini se da su dominikanci u Brinju došli na povlačenju iz Modruša. No ne će se ni ondje dugo zadržati. Poslije ćemo ih kraće vrijeme naći u Kraljevici. To znači da su se sačuvali samo samostani uz more, i to ne svi. I tu se osjeća kretanje: Krbava-Modruš-Novi-Rijeka, odnosno: Lika-Otočac-Senj... 4. Neuništivi stvaralački zamah glagoljaštva XV. stojeće nije samo vrijeme uzmicanja. Ono je vrijeme najbogatijeg kultur- nog i vjerskog života Like i Krbave. Kada su svećenici glagoljaši napuštali svoj zavičaj, širili su glagoljsku kulturu svuda kamo bi došli. To se osjeća ne samo u primorskim krajevima biskupija senjske i modruške nego i u zagrabačkoj biskupiji i u Istri. Osjeća se i na samom području neka posebna otpornost u nedaćama. Šesdesetih godina gradi se u Krbavi jedan novi franjevački samostan, a 1463. i jedan nedaleko Brinja. Knezovi Draškovići grade pavlinski samostan u Zažićnu 1490., iako su Turci u neposrednoj blizini još 1470. zapalili benediktinski samo- stan sv. Marine u Bužanima. Još 1506., dakle nakon Krbavske bitke, u naselju Krbava imamo još dva franjevačka samostana. Još se bolje držala Lika. Od 1522. — 1528. ninski biskup Juraj Divinić zaredio je za svećenike četrdesetak kandidata iz Like. Bez sumnje da se osjećala potreba novih svećenika jer je na Krbavskom polju, prema nekim svjedočanstvima, poginulo 70 svećenika. Nisu oni bili svi iz Like i Krbave, ali svakako glavnina jest. Možda je najjasniji znak unutarnje snage i visoke kulturne razine naroda i klera tiskanje glagoljskih knjiga. Ostaje otvoreno gdje je tiskan Prvotisak iz 1483. i Brevijar iz 1491. Ako su oni i tiskani izvan ovog područja, ali jamačno nisu bez izravnog ili neizravnog utjecaja klera iz biskupija senjske i modruške te krajeva Like (ninska biskupija). A za senjsku tiskaru znademo točno da je djelovala na našem području i da su u njoj radili isključivo naši glagoljaši. Ako je prva i najo- bimnija knjiga, Senjski misal, završena 7. kolovoza 1494., početni radovi svakako nisu daleko od dana sv. Gorgonija 9. rujna 1493., dana Krbavskog razboja. I pored tolikih nevolja, borbe za preživljavanje, narod nije izgubio kreativne snage koje su radile na tome da se spase vrednote prošlosti za ljepšu budućnost.