M. Bogović, Hrvatsko glagoljaštvo kao inkulturacijski proces, 317-326 319 su se te dvije prakse i u pitanju jezika. Zapad je imao samo jedan razvijeni jezik, latinski, i jednu razvijenu kulturu (rimsku) i s time su išli zapadni misionari među nove narode. Na Istoku bilo je više razvijenih jezika i više razvijenih kultura i bizantski su misionari bili skloni inkulturirati se (razni obredi) i prihvatiti jezik naroda u litur- giji. Rimski ili zapadni misionari bili su u tome mnogo ograničeniji, kako u vidu njihova znanja tako i u vidu ovlasti koje su imali. Bilo je mnogo misionarskih pohoda među Slavene, već od po- četka njihova doseljenja na područje Rimskoga Carstva. lako je onaj s Ćirilom i Metodom najpoznatiji, nisu ni drugi bili bez svojih re- zultata u vidu jezičnih i liturgijskih posebnosti. Ne valja te rezultate jednostavno pribrojiti velikim misionarima Ćirilu i Metodu. Historiografija je još danas, u stilu srednjovjekovnih pisaca, cjelokupnu misijsku djelatnost bizantskih misionara vezala uz dva spomenuta misionara. Kao da su bizantska Crkva i Bizantsko Carst- vo do tada mirno gledali na činjenicu da je Balkanski poluotok i pro- stor prema istoku ispunjen slavenskim narodima već od početka 7. stoljeća; kao da nije bilo nikakve strategije Bizantskog Carstva i bi- zantske Crkve kako pristupiti tom velikom narodu. Kao da se o tome ozbiljno počelo razmišljati tek kada je u drugoj polovini 9. stoljeća došlo poslanstvo iz Moravske; kao da tek tada Bizant organizirano počinje sa svojom misijskom djelatnošću među Slavenima. Dakako da su se stvari odvijale drukčije. Bizantski su misionari prije nego što su krenuli u Moravsku, svakako krenuli prema Slavenima u Zapadnom Iliriku, u bizantsku Dalmaciju. Već u sedmom stoljeću selo je u bizantskoj Dalmaciji, kako na otocima tako i u priobalju, bilo slavensko (hrvatsko). Daka- ko da u to vrijeme misionar nije dolazio s ćirilicom nego s jednim starijim pismom za slavenske glasove. Tako je nastalo glagoljsko bogoslužje. Došlo je s bizantskim misionarima. I nije bizantski misi- onar tada mislio samo na ono malo Slavena/Hrvata u Dalmaciji nego na cijelo slavenstvo, na veliki narod Slavena. Nije, naime, ni bizant- ski misionar prilagođivao bogoslužje manjim jezičnim zajednicama. Glagoljaštvo je već od početka imalo jake inkulturacijske oso- bine i te su osobine ostale djelatne svuda gdje se glagoljica proširila