318 Riječki teološki časopis, god. 23 (2015.), br. 2 uspjelo nijednom katoličkom narodu. Taj doseg Zapad i Katolička Crkva postigli su tek 1000 godina poslije nas, kako je već rečeno. Danas se glagoljica i glagoljaštvo smatraju fenomenom svjet- ske kulturne baštine. Pri tome se uglavnom piše i govori kako je to baština svih Slavena. Ako bismo napravili grafikon koji bi pokazivao gdje je i kako dugo glagoljica bila u uporabi, hrvatski bi stupac bio toliko iznad svih drugih da bi se sam od sebe nametnuo zaključak kako je glagoljica zapravo samo u Hrvatskoj živjela daleko najdulje, dulje nego igdje drugdje i donosila svoje najbrojnije i najvrednije plodove. Ako pak unutar hrvatskoga prostora tražimo gdje je ona bila najdublje ukorijenjena i gdje je najdulje živjela, gdje je donosila najveće plodove, nije teško uočiti da su to krajevi kojima je Rijeka prirodno središte, tj. Istra, sjevernojadranski otoci, Hrvatsko primor- je sa širim pojasom ličko-krbavskog i goranskog zaleđa.? Samo tu se može govoriti o glagoljskom tisućljeću, dok je u drugim hrvatskim krajevima tradicija kraća i slabija, a u onima izvan hrvatskog prostora može se govoriti samo o kraćim periodima i izni- mnim slučajevima. Sigurne tragove postojanja staroslavenskog bogoslužja unutar (katoličkog) Zapada prvi put susrećemo u vrijeme velikog bizant- skog decenija, kako neki nazivaju vrijeme od 860. - 870. godine, kada Bizant šalje Slavenima svoje misionare Konstantina-Ćirila i Metoda.* 'Taj misionarski pohod bizantskih misionara u još nedovoljno definirano granično područje dovodio je u pitanje granice između Istočnog i Zapadnog Carstva, bizantske i rimske Crkve, bizantske i rimske kulture, bizantskog i rimskog obreda. U tu priču uključili su se carevi, pape i patrijarsi. Zato je taj događaj povijest registrirala i s njime povezala mnogo sličnih pohoda bizantskih misionara koji nisu imali tako spektakularan razvoj i doseg. U odnosu na prihvaćanje i pokrštavanje novih naroda bizant- ska je Crkva imala dosta svojih posebnosti koje su se razlikovale od onih zapadne ili rimske Crkve. Osim drukčijeg obreda, razlikovale 2_ Branko FUČIĆ, Glagoljski natpisi, Djela JAZU, knj. 57, Zagreb, 1982., str 2. 3 Georgije OSTROGORSKI, Vizantija i Sloveni, Beograd, 1970., str. 60.