320 Riječki teološki časopis, god. 23 (2015.), br. 2 i sačuvala. Ono je bilo zato teško iskorijeniti i onda kada su glago- ljaška područja bila uključena u latinski Zapad. Jezik i pismo našli su unutar latinskoga Zapada životni prostor, ali obred nije mogao ostati. Još je na Drugom vatikanskom saboru mnogim ocima bilo nevjerojatno da postoji misal zapadnog obreda pisan nelatinskim je- zikom i pismom. Kad su vidjeli da to ne samo da je moguće nego već stoljećima živi uz dopuštenje Svete Stolice, lakše se krenulo prema uvođenju narodnog jezika u liturgiju. Glagoljsko se bogoslužje više od tisućljeća u rimskom obredu i unutar zapadnog kršćanstva sačuvalo samo na našem prostoru, ali nema sumnje da ono ima istočne, odnosno bizantske korijene. Zato su od svojih početaka njegova opstojnost i proširenost sudbinski ve- zani uz kvalitetu odnosa Istoka i Zapada. Kada se pokazala neka šansa za širenje zapadnog utjecaja prema Istoku, onda je i taj "istočni prozor" otvaran, proširivan i dorađivan, a kada se i gdje se Zapad bojao istočnog utjecaja, ti su prozori sužavani i zatvarani, Poznato je da su hrvatski kraljevi Tomislav (925.) i Krešimir (oko 1060.) uz pomoć papinstva uspjeli proširiti svoju vlast na dal- matinsku obalu i otoke, prethodno pod jakim bizantskim utjecajem, ali su zato pape od njih tražili da uklone ili na najmanju mjeru svedu ostatke istočnjačke prakse na tom području, u što ubrajamo i nelatin- sko pismo i bogoslužje (glagoljicu). I pored velikih iskušenja, jedno i drugo sačuvalo se zbog duboke ukorijenjenosti (inkulturacije) na tim prostorima. Već je za vrijeme Tomislava Rim podnosio uporabu glagoljice u redovničkim zajednicama,' a za vrijeme Krešimira IV. dopustio je to i svećenicima uz uvjet da nauče latinski.* Kaptoli s biskupom na čelu trebali su ostati latinaški. Redovničke zajednice i seoske župe podarit će nam uskoro izvanredne plodove glagoljske kulture: Ba- šćansku ploču, Valunsku ploču, Senjsku ploču, Krčki natpis i druge znamenite glagoljske spomenike. Zacijelo je to pismo u kamenu jaki 4 — "tantum in clericatu e monachatu Deo deservire". (Miljen ŠAMŠALOVIĆ, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, Zagreb, 1967., vol. I., str. 32). 5 — Selavos, nisi Latinas litleras didicerint, ad sacros ordines promoveri.... prohibemus" (Miljen Ša- mšalović, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, Zagreb, 1967., vol. L. str. 96)