M. BOGOVIC: Crkvene prilike u Senju etc._Senj zb. 13. str. 15-28 (1988) ostaje razložna sumnja u njegovo stvarno postojanje. Ipak ostaje otvoreno pitanje je li na- kon 1312. senjskom biskupijom i dalje upravnjao Nikola ili je ona dobila novog naslovni- ka u osobi spomenutoga Leonarda. Svakako, godine /3/9. biskupija se smatra nepopu- njenim.“ /7. II. 1322. papa Ivan XXII. povjerava biskupima senjskom i ninskom da pre- daju palij novom zadarskom nadbiskupu.' Premda se ne spominje ime, jasno je da je u to vrijeme Senj imao svoga biskupa. Vjerojatno je riječ o biskupu Jurju. O njemu znamo samo to da je na nagovor spomenutog pape pristao da mu nasljednika imenuje papa, bez prethodnog izbora stolnog kaptola, što je prije bio običaj. To doznajemo iz događaja koji su uslijedili nakon Jurjeve smrti. Papa je, naime, tada, u skladu s dogovorom, za Jurjeva nasljednika imenova 3. I. 1333. augustnica Ivana iz Pise. Ivan je u Avignonu bio posve- ćen za biskupa i uputio se u ožujku /334. prema Senju da preuzme upravu biskupije. Sa sobom je ponio papinska pisma.* Međutim, senjski je kaptol, u skladu s dotadanjim pra- vom i praksom, izabrao za Jurjeva nasljednika Bernarda, opata benediktniskog samosta- na sv. Jurja Lisačkog, nedaleko od Senja. Nije jasno je li kaptol birao biskupa jer nije znao za spomenuti dogovor, ili pak o njemu nije želio znati. Od kanonika spominju se tada arhiđakon Jakov, arhiprezbiter Juraj i primicer Ivan. Splitski je nadbiskup potvrdio kaptolski izbor. Bernard je bio posvećen za biskupa i preuzeo upravu biskupije. Nakon toga dolazi papin kandidat Ivan s papinskim pismima, računajući da će u miru preuzeti biskupiju. Međutim, naišao je na žestok otpor krčkih knezova Dujma i Bartola, gospoda- ra Senja, zatim samog biskupa Bernarda, kaptola, ostalog klera i naroda. Ivan se povlači na Rab, otkuda je uz potporu rapskog biskupa nastojao raznim pismima i prijetnjama iz- boriti svoje pravo. Osim gore spomenutih, opomenuo je opata Sv. Jurja, Mihovila, opata Sv. Križa, Franju, potknežina Davida, braću Jakova i Vida — sinove pokojnog potkneži- na Filipa — koji su tada bili na čelu senjske gradske uprave, suce Krežulu i Raužana. Kaptol je u cijelosti i dalje ostao uz Bernarda. Bernarda su podržavala i oba opata, dok je gradska uprava, nakon tih prijetnji i opomena, bila spremna prihvatiti Ivana. Ipak je Ivan izopćio sve gore spomenute a na grad bacio interdikt. Time je zapravo zabranjeno crkve- nim ljudima da obavljaju ikakvu crkvenu službu i bogoslužje. Međutim, služba Božja i dalje se nesmetano obavljala po crkvama i svaki je klerik i dalje vršio svoju službu. Nisu se koristili ni pravom priziva na papu. Nije to zaboravio učiniti Ivan. Papa je slučaj po- vjerio kardinalu Petru, naslovniku sv. Klementa. Nakon što mu je ovaj podnio izvještaj, papa je, koliko je danas poznato, poslao 7. siječnja 1338. tri pisma sličnog sadržaja. Prvo je naslovio biskupima rapskom i osorskom te opatu sv. Petra u Rabu, drugo splitskom nadbiskupu a treće kleru i narodu senjske biskupije. Od svih on traži da se ukloni Bernard a prihvati Ivan, kao jedini zakoniti senjski biskup." Prije nego je papa ušao u slučaj, Ivan je nastojao drugim putovima ostvariti svoje pra- vo. Iz Raba je on često putovao na razne strane. U popisu prihoda i rashoda rapske opći- ne vidi se da je mnoga od tih putovanja financirala rapska općina. 24. svibnja /334. bla- gajnik je po nalogu kneza i sudaca isplatio lađaru četiri velika solida za prijevoz Ivana u Split i natrag. Jasno je da je tim putovanjem želio pridobiti metropolitu za svoju stvar. 4. 6. Nav. dj 344 7. CDIX, 57. 8. Početkom travnja 1334. Ivan je bio u Veneciji. Tamo je došao s preporukom kardinala Ivana de Columpica i pisanske općine. Dužd ga 4. travnja iste godine preporučuje rapskom knezu da mu pruži potrebnu zaštitu. U Rabu će Ivan doista imati zaštitu i od 'općine i od mjesnog biskupa sve dok mu ne budu otvorena vrata za Senj. (Ljubić Š., Listine o odnošajih između južnog slavenstva i mletačke republike, knj. \, MSHSM /, Zagreb 1868. sr. 42)) 9 CDX, 363371