M. BOGOVIC: Crkvene prilike u Senju ete.___Senj zb. 13 str. 15-28 (1988/

 

Koliko je na Zapadu porasla moć Francuske, vidimo i po tome što je u /4. stoljeću na
hrvatsko-ugarskom kraljevskom prijestolju također jedna francuska dinastija — Anjou
(Anžuvinci). To vrijeme obilježeno je porastom kraljevskog centralizma u našim kraje'
ma. Njemu će podleći mnoge moćne feudalne obitelji u Hrvatskoj. Ipak taj val nije za-
hvatio krčke knezove, koji ne samo da su svoje posjede na kopnu sačuvali nego su ih još
proširili. U njihovoj vlasti nalazi se u /4. stoljeću i Senj.

U crkvenom pogledu Senj je sjedište biskupije još od sredine 12. stoljeća. Biskupija je u
okviru splitske metropolije i ostat će u njoj kroz cijeli srednji vijek. Osim senjskog kotara
u tu biskupiju uključena je Gacka s Brinjem. Ovaj će se drugi dio u drugoj polovini /5.
stoljeća odvojiti i postati samostalna, otočka, biskupija, a nakon nekih neizvjesnosti, opet
će se pritjeloviti senjskoj biskupiji. Ali i prije nego je došlo do diobe na dvije biskupije
senjska je biskupija spadala među manje biskupije hrvatskoga kraljevstva, što se može
procijeniti i po visini takse koju je ta biskupija trebala plaćati papinskom dvoru.' Ovdje
ne želim govoriti o cijeloj biskupiji, nego samo o senjskom području, tj. o Senju s bližom
okolicom. Svakako da je na tom području središte života i zbivanja bilo u samom gradu
Senju. U njemu stoluje biskup, tu je stolni kaptol, samostani i brojne crkve. Zbog poseb-
ne strukture tadanjeg društva teško je doprijeti do najnižeg i najbrojnijeg sloja stanovni-
štva. Zato ćemo se u opisivanju morati zadovoljiti podacima koji su nam se sačuvali o
vodstvenim osobama i ustanovama senjske Crkve. Najvjerniju sliku tadanjeg života pru-
žile bi bratovštine, ali o njihovu djelovanju u Senju u to vrijeme nije nam ništa sačuvano.

 

 

 

 

 

 

 

 

Senjski biskupi 14. stoljeća

O senjskim biskupima u srednjem vijeku imamo jako škrte podatke. O nekima znade-
mo samo ime i tek približno možemo odrediti vrijeme njihova biskupovanja. S izuzet-
kom trojice, podaci o djelatnosti ostalih prava su rijetkost. Zato je svaki od sačuvanih po-
dataka veoma značajan, pa ćemo ih ne samo registrirati nego po potrebi i podrobnije
analizirati.

Na prijelazu iz 13. u 74. stoljeće u Senju je biskup Nikola. Za njega nam je poznato da
e bio redovnik. Budući da je u njegovo vrijeme sagrađena u Senju franjevačka crkva, mo-
gli bismo s određenom dozom vjerojatnosti zaključiti da je bio franjevac. Prvi put se
spominje /8. IV. 1292 Punim imenom zadnji put ga bilježe poznati dokumenti još
1308.' a u povelji od 25. VII. 13/2. spominje se samo početno slovo N*, što dopušta pret-
postavku da se i tu radi o istoj osobi. Međutim, poteškoću stavlja drugi podatak, mjesec
dana straiji, gdje se kao senjski biskup spominje Leonard'. Ovoga, inače, više nigdje ne
srećemo, ni prije ni poslije, niti se nalazi na popisu ikojega kataloga senjskih biskupa, pa

    

 

Bilješke

1. Za vrijeme pape Ivana XXII (2316-1332) ovako su taksirane biskupije, odnosno biskupi splitske metropolije:splitska nadbiskupija
200 Nlorena, trogirska biskupija 84, senjska 50, skradinska 700 hvarska 34. krbavska 133, kninska 50. šibenska 150. U isto vrijeme

gsirogonska nadbiskupija plačala je 2000 Morena, a zagrebačka 400. Od benediktniskih sumostana na popisu je opatija sv. Jurja

kraj Šenja | taksirana je s 33 florena. 1 krhavskoj biskupijispominje se patija . Martina, ali ne piše koliko treba davati. Nije jasno

e li greškom napisano sv. Martina mjesto sv. Marine,jer nam niotkud drugdje nije poznato da je postojala opatija sv. Martina u

Krbavi. (Codex dipiomaticus regni Croatiae. Dalmariae ei Slavoniae — u daljem tekstu CD - vol VII,str. 442-443)

S obzirom na granice senjske biskupije potrebno je konzultirti u zborniku «Krhavska biskupija u srednjem vijeku« (Rijeka — Za-

greb 1988) članke Slavka Kovačića: S/ sanaestom stoljeću (str.11-34) i Mile Bogovića: Pomicanje sjediša kr-

bavske biskupije od Matije Marwie do o (str 47-82)

€D vH s/

€D ViI, 173. 180.

Nav. di 314-315

Nav. di 409.

16