M. BOGOVIC: Crkvene prilike u Senju etc. — Senj zb. 13. sir. 15-28 (1988) listopada iste godine općina vozaču isplaćuje dva zlatna dukata za Ivanov put u Veneciju i natrag, a 8. kolovoza 1335. također dva zlatna dukata za put u Zadar i natrag.“" Papina intervencija početkom 1338. zacijelo je imala veći efekt od Ivanovih prijetnji. Bernarda više ne susrećemo u spisima. Vjerojatno je došlo do nekog smirivanja situacije. U protivnom bi nastao slučaj još većih razmjera, što bi našlo odraza u pisanim dokumen- tima. Prema nekim indicijama Ivan je u Senju prihvaćen kao zakoniti biskup, ali je pre- težno bio odsutan. Prema Eubelu, od 1337. do #344. boravio je u Avignonu,' ne zna- či da povremeno nije boravio i u svojoj biskupiji. Jedan od tragova njegova boravka jest i statut senjskog kaptola, o čemu ćemo opširnije poslije pisati. Godine 1344. zastupa bisku- piju na metropolitanskom saboru u Splitu vikarni prokurator Ivan Bardani.'' Povelja iz 1345. svjedoči da je on u Senju bio općenito priznat kao biskup.'* Papa je Ivana /. lipnja 1448. promovirao za splitskog nadbiskupa. U buli imenovanja kaže se da je promocija uslijedila nakon što se Ivan pokazao vrijedan u upravi senjske biskupije.'' Ivan se nije za- držao na stolici splitskog nadbiskupa. Možda je to imenovanje trebalo onemogućiti da senjski kaptol ponovi slučaj iz god. 1332/33, kada je izabrao biskupa a splitski ga nadbi- skup potvrdio. Sada takvu potvrdu ne može dobiti jer je splitskim nadbiskupom ime- novan protivnik takva načina biranja biskupa. Sada je papa mogao mirno imenovati u Senju Ivanova nasljednika. /7. lipnja 1349. imenovan je senjskim biskupom talijanski dominikanac Portiva iz Langoville." Njega u spisima susrećemo sve do /379.'" Kroz tako dugi period nije nam zabilježeno ništa od Portivine aktivnosti. Budući da je bio do- minikanac, vjerojatno su njegovom zaslugom došli /378. dominikanci u Senj. Ne zna se kada je umro, ali svakako se 9. rujna 1379. senjska biskupska stolica spominje kao nepo- punjena. Senj nema biskupa još nekoliko godina, a svakako ne do /3. siječenja /382. To e posebno važno napomenuti jer bi po dosadašnjem tumačenju upravo u to vrijeme na- stao senjski kaptolski statut. Uz to treba spomenuti da dokumenti, koji nam svjedoče da je u to vrijeme senjska biskupija nepopunjena, potječu iz samoga Senja, pa ne možemo sumnjati u vjerodostojnost toga podatka.' Prvi biskup koji se spominje nakon Portive jest Toma. U dokumentima se prvi put ja- vlja 20. veljače /383,'* a zadnji put 20. lipnja 1384.'' Izgleda da je taj Toma prethodno bio krbavski biskup. Sigurno je da je iz senjske otišao u đursku biskupiju. Prethodno je na budimskom dvoru bio ispovjednik kralja Ludovika i kraljice Elizabete. Kao senjski bi- skup bio je u dobrim odnosima s Mletačkom republikom.“ On je zamijenio neka bisku- pijska imanja za druga koja su do tada bila vlasništvo krčkog kneza Ivana. Naime, za vri- jeme senjskog biskupa Martina (oko /280), hrvatsko-ugarski kralj Ladislav IV (1272-1290), zbog malih prihoda, dao je senjskoj crkvi posjed utvrde Swechve (Švica?), 10, Ljubić , Listine, vol. V, Zagreb, 1878. str. 245, 248. 11. Eubel C., Hierarchia catolica medii aevi,vol.1(1198-1431), Monasterii“ 1913 str.450. 12. CDXI, 133. 13. 21. lipnja 1345. senjskifanjevci dopuštaju bivšem senjskom sucu Benvenutu i njegovoj ženi da mogu u franjevačkoj crkvi u Senju podignuti oltar na čast Majke Božje i da pred tim oltarom naprave sebi grobnicu. Dokument je izdan u Senju u vrijeme »venera- bilis patis dominis fratns Johannis cadem gracia episcoi Segmiensis« (CD XI. 203-204) 14. CD XI, 461-462, 15. Eubel, C., nav. dj. 450. 16. Farlati D., Hlyricum sacrum, vol, [V, Venetis, 1769 sr. 122 17. Vidi CD XVI, 45. 84, 164, 218 258 18. Documenta Valachorum in Hungaria illustrantia, Budapest, 1941. ste. 306 19. €D XVI, 474. 20. Ljubić Š., Lisine, vol., IV str. 286 18