M. BOGOVIC: Crkvene prilike u Senju etc. — Senj zb. 13. sir. 15-28 (1988)

listopada iste godine općina vozaču isplaćuje dva zlatna dukata za Ivanov put u Veneciju
i natrag, a 8. kolovoza 1335. također dva zlatna dukata za put u Zadar i natrag.“"

Papina intervencija početkom 1338. zacijelo je imala veći efekt od Ivanovih prijetnji.
Bernarda više ne susrećemo u spisima. Vjerojatno je došlo do nekog smirivanja situacije.
U protivnom bi nastao slučaj još većih razmjera, što bi našlo odraza u pisanim dokumen-
tima. Prema nekim indicijama Ivan je u Senju prihvaćen kao zakoniti biskup, ali je pre-
težno bio odsutan. Prema Eubelu, od 1337. do #344. boravio je u Avignonu,' ne zna-
či da povremeno nije boravio i u svojoj biskupiji. Jedan od tragova njegova boravka jest i
statut senjskog kaptola, o čemu ćemo opširnije poslije pisati. Godine 1344. zastupa bisku-
piju na metropolitanskom saboru u Splitu vikarni prokurator Ivan Bardani.'' Povelja iz
1345. svjedoči da je on u Senju bio općenito priznat kao biskup.'* Papa je Ivana /. lipnja
1448. promovirao za splitskog nadbiskupa. U buli imenovanja kaže se da je promocija
uslijedila nakon što se Ivan pokazao vrijedan u upravi senjske biskupije.'' Ivan se nije za-
držao na stolici splitskog nadbiskupa. Možda je to imenovanje trebalo onemogućiti da
senjski kaptol ponovi slučaj iz god. 1332/33, kada je izabrao biskupa a splitski ga nadbi-
skup potvrdio. Sada takvu potvrdu ne može dobiti jer je splitskim nadbiskupom ime-
novan protivnik takva načina biranja biskupa. Sada je papa mogao mirno imenovati u
Senju Ivanova nasljednika. /7. lipnja 1349. imenovan je senjskim biskupom talijanski
dominikanac Portiva iz Langoville." Njega u spisima susrećemo sve do /379.'" Kroz
tako dugi period nije nam zabilježeno ništa od Portivine aktivnosti. Budući da je bio do-
minikanac, vjerojatno su njegovom zaslugom došli /378. dominikanci u Senj. Ne zna se
kada je umro, ali svakako se 9. rujna 1379. senjska biskupska stolica spominje kao nepo-
punjena. Senj nema biskupa još nekoliko godina, a svakako ne do /3. siječenja /382. To
e posebno važno napomenuti jer bi po dosadašnjem tumačenju upravo u to vrijeme na-
stao senjski kaptolski statut. Uz to treba spomenuti da dokumenti, koji nam svjedoče da
je u to vrijeme senjska biskupija nepopunjena, potječu iz samoga Senja, pa ne možemo
sumnjati u vjerodostojnost toga podatka.'

Prvi biskup koji se spominje nakon Portive jest Toma. U dokumentima se prvi put ja-
vlja 20. veljače /383,'* a zadnji put 20. lipnja 1384.'' Izgleda da je taj Toma prethodno
bio krbavski biskup. Sigurno je da je iz senjske otišao u đursku biskupiju. Prethodno je na
budimskom dvoru bio ispovjednik kralja Ludovika i kraljice Elizabete. Kao senjski bi-
skup bio je u dobrim odnosima s Mletačkom republikom.“ On je zamijenio neka bisku-
pijska imanja za druga koja su do tada bila vlasništvo krčkog kneza Ivana. Naime, za vri-
jeme senjskog biskupa Martina (oko /280), hrvatsko-ugarski kralj Ladislav IV
(1272-1290), zbog malih prihoda, dao je senjskoj crkvi posjed utvrde Swechve (Švica?),

 

  

  

 

 

 

 

   

 

 

10, Ljubić , Listine, vol. V, Zagreb, 1878. str. 245, 248.

11. Eubel C., Hierarchia catolica medii aevi,vol.1(1198-1431), Monasterii“ 1913 str.450.

12. CDXI, 133.

13. 21. lipnja 1345. senjskifanjevci dopuštaju bivšem senjskom sucu Benvenutu i njegovoj ženi da mogu u franjevačkoj crkvi u Senju
podignuti oltar na čast Majke Božje i da pred tim oltarom naprave sebi grobnicu. Dokument je izdan u Senju u vrijeme »venera-
bilis patis dominis fratns Johannis cadem gracia episcoi Segmiensis« (CD XI. 203-204)

14. CD XI, 461-462,

15. Eubel, C., nav. dj. 450.

16. Farlati D., Hlyricum sacrum, vol, [V, Venetis, 1769 sr. 122

17. Vidi CD XVI, 45. 84, 164, 218 258

18. Documenta Valachorum in Hungaria illustrantia, Budapest, 1941. ste. 306

19. €D XVI, 474.

20. Ljubić Š., Lisine, vol., IV str. 286

18