CROATICA * Zagreb, XXXIX (2015) 59 sa. Konkretno, u svom radu iz 1911. godine Život sv. Klimanta pape u IV. vrbničkom misalu Vajs donosi čitav tekst iz IV. vrbničkog misala transli- teriran s glagoljice na ćirilicu, zatim istoimeni tekst na latinskom jeziku iz rimskog brevijara kako bi omogućio drugima da dalje istražuju ono što je on sam započeo (Vajs 1911: 565-571). Možemo reći da se jezična analiza temeljila na grafijskoj i fonološkoj analizi koja uključuje način bilježenja pojedinih glasova, uglavnom onih koji su na neki način problematični u smislu različitih načina bilježenja. Morfološka analiza uključivala je analizu različitih vrsta riječi dok su sintaktička istraživanja rijetka. Franjo Fancev u svom tekstu Jezik hrvatskih protestantskih pisaca 16. vijeka iz 1916. godine uspoređuje glagoljski i ćirilički Novi testament iz 1562/1563. godine te donosi jezične razlike u odnosu na druga naša protestantska izdanja (Fancev 1916a, 1916b). Za razliku od Vajsa koji donosi u svom tekstu tek kraći prikaz jezika gore navedenog teksta, Fancev nam detaljno podastire razlike u bilježenju glasova u glagoljskom i ćiriličkom izdanju Novog testamenta, a budući da je za analizu uzeo i druga djela protestantske tiskare, on nam pokazuje i druga grafijska rješenja za iste glasove te rješenja koja se nalaze u latiničkim tekstovima koje je objavila ista tiskara u Urachu. Fancev je proučavao i akcente u posljednjem djelu hrvatske protestantske tiskare, u latinicom otisnutoj Postili, a to je analiza na koju se i danas rijetki odlučuju. Slijedi fonološka analiza distribucije grafema jat odnosno uvrštenosti reflekasa staroga glasa jat (e/ i), analiza poluglasova“, ostalih grafema za vokale, I i r i drugo. Sve je detaljno dokazano primjerima. Ukazao je na glasovne promjene kao što su metateza, razvijanje sekundarnih suglasnika, gubljenje sugldsmka u pojedinim pozicijama i pritom uspostavlja odnos prema čakavs okavskim govorima. Možemo reći da je on u ovoj analizi pred čitatelja podastro činjenice pronađene u tekstu promatrajući u prvome redu važnost jezičnih značajki tih izdanja u kontekstu (unutrašnje) povijesti hrvatskoga jezika, sukladno svojoj golemoj filološkoj kompetenciji. U analizi morfoloških oblika Fancev je također vrlo detaljan. Proučava promjenjive i nepromjenjive riječi tako da donosi potvrde za pojedine oblike a zatim pokazuje kakvo je stanje u čakavskim govorima i štokavskom na- rječju, navodi koji oblici pripadaju staroslavenskom jeziku, a koji sloven- skom. Sintaksi je posvetio nekoliko kraćih analiza uz napomenu da ona zahtijeva znatno više proučavanja nego što je on u prilici napraviti. nije riječo poluglasovima, nego o jerovima kao grafijskim/grafetičkim znakovima. 123