T. Kuštović + IZ SUVREMENIH TEKSTOLOŠKIH PROUČAVANJA GLAGOLJSKIH... + 121-135 prikažem povijest tekstoloških proučavanja glagoljskih spomenika, potrebno je podsjetiti na određivanje tekstologije odnosno kritike teksta kao pomoćne filološke discipline koja se bavi proučavanjem književnog ili znanstvenog rukopisa, odnosno teksta radi utvrđivanja njegove povijesti i autentičnosti. Funkcija tekstologije opremanje je tekstova podacima radi objavljivanja i drugih istraživanja (Hrvatski enciklopedijski rječnik 2002: 1313). U to kako su se provodila tekstološka proučavanja glagoljskih spome- nika detaljno nas je uputio profesor Eduard Hercigonja. Još u knjizi Nad iskonom hrvatske knjige (1983) on u predgovoru kaže da je potrebno dublje i šire nego što je to učinjeno do pedesetih godina dvadesetog stoljeća zadrijeti u složenu problematiku jezika srednjovjekovnih kodeksa i otkrivati u njima elemente hrvatskog književnojezičnog kontinuiteta, baviti se pitanjima ortografije, koja su do tada ostala netaknuta, te područjem stilematike starih tekstova. U toj knjizi Hercigonja objašnjava kako se hrvatskoglagoljsko srednjovjekovlje proučavalo u književnoj historiografiji od 1850. do 1970. godine. Metodologija se u prvom razdoblju (50-ih godina) temeljila na skupljanju i izdavanju izvora kao pripremnom stupnju koji prethodi filološkoj analizi i sveukupnoj sintezi. Nakon dostignute kvantitete prelazi se na novu istraživačku kvalitetu, a to uključuje nekoliko segmenata: književnopo- sno usustavljivanje i kritičku estetičko-vrijednosnu prosudbu onoga što “je bilo raspoloživo (Hercigonja 1983:13). U tom je vremenu započela filo- loška, pozitivistički monovalentna metoda interpretacija pojava.? Teksto- loško-kritičkim izdanjima hrvatskoglagoljskih spomenika bavili su se nakon toga mnogi istraživači, i strani i domaći, a ovom ću prilikom spomenuti samo odabrane radove njih nekoliko. Jedan od njih bio je Josef Vajs. Njegovi znanstveni radovi obuhvaćaju tekstološke analize (što u prvom redu podra- zumijeva biblijski sadržaj), povijesno-liturgijske, jezične i paleografske ana- lize. Priredio je nekoliko kritičkih izdanja starozavjetnih biblijskih knjiga iz naših glagoljskih rukopisa.? Na temelju morfoloških, sintaktičkih i lek- sičkih osobina proučavanih tekstova donosi zaključke o starosti rukopi- Hercigonja 1983: 11-121. On u radu predstavlja istraživanja: Ivana Broza, Đure Šurmina, Matije Murka, Dragutina Prohaske, Franja Poljanca, Vatroslava Jagića, Ivana Mil Maretića, Rudolfa Strohala, Stjepana Ivšića i drugih. Staroslavenska akademija u okviru je publikacije Glagolitica pokrenula seriju studija Analecta Sacrae Seripturae exantiquioribus codicibus glagoliticis u kojoj je Josef Vajs priredio starozavjetne biblijske knjige: Joba, Rutu, Ekleziasta i sedam od dvanaest malih proroka: Joela, Hošeu, Habakuka, Sefaniju, Hagaja, Zahariju i Malahiju. Danas se zna da je Vajs pripremao za objavljivanje ostalih pet malih proroka iz glagoljskih liturgijskih knjiga (Nazor: 2004: 25). 122