'Tanja Kuštović: Jezik hrvatskog protestantskog ćiriličkog Novog zavjeta (1563.)... FILOLOGIJA 62(2014), 115 —129 jektu u okviru kojeg se transliterira i analizira Misal hruacki Šimuna Koži- čića Benje. Glagolski oblici koji su proučavani jesu prezent, imperativ, fu- tur I., futur II., aorist, imperfekt, perfekt, pluskvamperfekt, kondicional i participi. Od participa neće posebno biti obrađen l-particip koji služi za tvorbu složenih glagolskih oblika i čiji je oblik jednak u svim proučava- nim tekstovima. Prezent. Prezentski oblici u tekstu su dobro oprimjereni. Glagol biti koji se javlja često, bilo za izricanje sadašnjosti, bilo za izricanje prošlosti, u protestantskom se tekstu i ćiriličkom i glagoljskom javlja kao nenaglaše- ni oblik (si), prema ostalim tekstovima u kojima nalazimo naglašeni oblik (esi): ako si ti Sinp Božpi (Pć 4a, Pg 4a): Ako sinp božbi esi (Km 251)'; ti li si on (Pć 15a, Pg 14b): ti li esi (Km 2r). Nisu rijetki primjeri u kojima svi tekstovi imaju naglašeni oblik: ja jesam človike (Pć 10b, jesam Pg 10a): az č(love)ks esamv (Ko18r), pri čemu priređivači protestantskih izdanja ima- ju i nenaglašeni, a ostali misali naglašeni — dobar same: dobars esame: da samb ja dobar (Pć 30b, sam Pg 29a): da azb dobari esar1o (Km 15a). U trećem licu množine nalazimo kod priređivača protestantskih izdanja naglašeni hrvatski oblik jesu, dok ostali misali imaju hrvatskostaroslavenski oblik sut: jere slipi jesu (Pć 23a, jesu Pg 22a): slepi suto (Km 431). Kad taj pre- zentski oblik koriste za tvorbu perfekta, onda u protestantskim tekstovi- ma imamo nenaglašeni oblik su, a u ostalim misalskim tekstovima nema- mo perfekt već prezent: su umrli (Pć 3a, Pg 3a): Mrtvi bo suto (Km 3a)!1. Za- nijekani oblik toga glagola u prvom licu jednine isti je u svim tekstovima i glasi nisamo, pri čemu Modruški, Senjski i Prvotisak misala imaju oblik nesamv: nisam dostojan» (Pć 10b, Pg 10a): nisamo dostočn (Km 25v; nćs(a) mb Mo, Sm, Pt). Drugo se lice razlikuje u upotrebi oblika: nisi: nćsi: nisi nai š Nenaglašeni oblik u protestantskim izdanjima ipak nije isključiv, što je vidljivo iz daljnjeg teksta. 9 Broj u zagradi odnosi se na broj stranice u pojedinom dokumentu. 10 Za Kožičićev misal navodi se stranica, a za tekstove Mo, Sm i Pt ako su isti kao u Km ne navodi se ništa, a ako postoji razlika u glagolu ona se navodi u zagradi, bez navođenja stranice. 11 1 Vidlgata i Lutherova Biblija na ovom mjestu imaju prezentsku konstrukciju: de- funeti sunt enim (http://coww.fourmilab.ch/etexts/ewanw/Vulgate/Matthew.html), sie sind ge- storben_(htip://wrww.biblegateway.com/passage/?search=Matthaeus+2&version=LUTH1545) pa možemo zaključiti da priredivači protestantskog izdanja slijede jedan od ova dva navedena dokumenta, dok Kožičić i ostali misali ne slijede Vulgatu, premda su inače dosljedni u slijeđenju iste. (Vidi tekst: Ceković — Fterović — Žagar 2010). 1 Vilgata i Lu- terova Biblija uzeti su kao primjer zato što postoji mogućnost da su priredivači pro- testantskih izdanja imali upravo ove dokumente prilikom priredivanja Novoga testa- menta. Koji je dokument bio predložak za protestantski Novi testament ni do danas nije poznato. F. Fancev navodi da su hrvatski reformatori poznavali i upotrebljavali sta- rije hrvatske prijevode (Fancev 1961a:154) ali ne navodi o kojim je prijevodima riječ. 117