'Tanja Kuštović: Jezik hrvatskog protestantskog ćiriličkog Novog zavjeta (1563.)... FILOLOGIJA 62(2014), 115—129 »Jezik tih protestantskih knjiga po svojim je dijalekatskim obilježjima ča- kavski. Time je baš i autentično glagoljaški. Refleks jata im se koleba izme- du ikavskoga i ekavskoga. Rječnik je izrazito zapadan, pa ima dosta riječi kakve se javljaju i u slovenskim govorima. Po tome taj jezik potpuno odra- žava sredinu u kojoj je kao književni stiliziran. [...] Sustavnim uvođenjem sinonima proširen mu je dijalekatski obuhvat. Taj je jezik sasvim narodan, kako se kod protestanata mora i očekivati. Ipak su u njem prisutni i crkve- noslavenski elementi. Nije ih mnogo, ali nisu samo simbolični. Odatle se ra- zabire koliko je tradicija hrvatske pismenosti bila srođena sa svojim iskon- skim liturgijskim jezikom i s jezikom crkvenoga učiteljstva iz kojega je po- tekla. Tako ga se nisu posve klonili niti oni koji su u novom vjerskom kretu htjeli dokinuti svaku posebnost svetoga jezika i govor o svetosti niti običnim, pristupačnim baš svakomu. Niti njima se nije činilo da malo crkvenoslavenskoga otuđuje riječ Božju od vjernika. To im je naprosto spa- dalo Svetomu pismu. A moguće je to bilo samo zato jer su bar neki elemen- ti crkvenoslavenskoga bili neotudiv sastojak hrvatske književnojezične ba- štine.« (Katičić 2013:92) Svakako treba spomenuti i jednog od prvih proučavatelja hrvatskih protestantskih tekstova — Franju Fanceva. U svom radu Jezik hrvatskih pro- testantskih pisaca 16. vijeka prilog historičkoj gramatici jezika hrvatskoga ili srp- skoga Fancev je analizirao protestantski Novi testament, i glagoljički i ćirilič- ki. (Fancev 1916a, 1916b). U ovom se radu analizira jezik ćirilicom otisnutog teksta (1563.) u od- nosu na starije hrvatskoglagoljske tekstove. Na temelju analize glagola u Evanđelju po Mateju u protestantskom ćiriličkom Novom zavjetu? u upo- redbi s protestantskim glagoljskim Novim zavjetom? (1562.—1563.) i s ti- skanim misalima: Kožičićevim Misalom hruackim* (1531.), Modruškim mi- salom5 (1528.), Senjskim misalom“ (1494.), Prvotiskom misala" (1483.) poku- šat ću ustanoviti koliko se ćirilski tekst razlikuje od navedenih glagoljskih tekstova, te znače li te razlike drugačiju jezičnu koncepciju u odnosu na dotad otisnute misale. Ovdje treba napomenuti da su razlike koje dono- sim između navedenih otisnutih glagoljskih tekstova rezultat zajedničkog rada s dr. Mateom Žagarom, Ivanom Eterović i Blankom Ceković na pro- kodnevnog života i životan, odnosno jezikom kojim se u to vrijeme govorilo i koji je narod razumio, kako u pogledu rječnika, tako i u pogledu rečenične strukture. Taj je jezik trebao čim vjernije slijediti prirodni tijek uporabnog govora.«« Hafner 1971:370. ? Kratica: Pć. 7 Kratica: Pt. 116