Prva stranica (s drvorezom) hrvatskih
_ sEpistla i Evandslja Venecija, 1543.
_ lavnom gradu. Smišljajući zakone i propise, i sužavajući prava dal-
_ matinskim gradovima - komunama, središnja je vlast mrvila gospo-
tsku snagu i političku samoupravu naših gradova, koji tako po-
slaju provincijski gradovi na granici tuđeg svijeta. Vlast i upravu
Koneentrirali su u uskom krugu vladajućeg sloja domaćeg plemstva.
Kadgod bi koja obitelj ekonomski propala, poslali bi kojega njiho-
\og člana u naše krajeve - da gospodarski podigne propalu moć
niekoč ugledne obiteli. Znali su na kakav se način to radi. Zakoni
ME SD zoviou & zvants u glavni pad a
istarski i dalmatinski gradovi nisu se smjeli baviti nikakvom trgovi-
"Nom ni prometom koji bi ometao prosperitet glavnoga grada. Na-
Tavno da se protekcionistička politika, osobito nakon slabljenja Re-
Publike sv. Marka kao pomorske sile, odrazila i u našim krajevima,
NE Goske zadonima - kojš a ani imeđu
dva žrvnja, ti turskog susjedstva i centralističke mletačke politike
k je mletačka vlast tokom 15. i do sredine 16. stoljeća bila koli
doliko podnošljiva, nakon pada Carigrada (1453.), a osobito na-
Kon gubitka istočnih posjeda i nakon što su se neki talijanski gra-
(Cremona, Rovere1o) istrgli ispod njezine vlasti, Republika se
Usredoročuje na svoj grad, te tako poćinje propadati i sam grad, ali
M IEE koce koj Sbi pod gjestna e pdarednim suve
Tenitetom
Venecija je, zbog zgodnoga i sretnoga položaja, na raskrsn
Pomorskih i kopnenih putova Evrope, rano privukla umjetnike
&me umjetnosti. Dolazili su iz Njemačke: prvi, osnivač venecijan-
skog tiskarstva bio je Johannes Spira: Nicolaus Jenson (de Gallia
Gallicus) došao je iz Francuske. Prva knjiga tiskana je u Veneciji
1469. Porkraj 15. svoljeća u Veneciji radi oko 150 tiskara. Tiskare se
otvaraju i u drugim gradovima na području Mletačke republike
(Treviso, Padova, Verona). Jedan od najpoznatijih mletačkih tiskara
15. stoljeća jest Nicolaus Jenson; imao je za suradnika Grgura Dal-
Matinca, odnosno Grgura Senjanina, tvorca najvećeg broja glagolj
3kih tiskanih knjiga. Jenson je bio najveći umjetnik u rezanju slova
1€ prekrasna glagoliska slova kojima su tiskana mletačka izdanja (a
možda i prvotisak našega Misala, 1483) možda potječu iz njegove
radionice. Nakon smrti (1480., njegova je tiskara radila još tri godi-
ne, te su pojedina izdanja pripisivana Jensonovoj oficini. Njegovu je
tiskaru preuzela obitelj Torresani 1483., a 1493. tiskaju i glagoljski
brevijar maloga formata. Jenson je, sjetimo se, izdao prvu minija-
ttrnu knjigu u povijestitiskarstva. Obiteli Torresani je 1527. izdala i
hnvatsko-glagolisku početnicu, koja će postati uzorak za kasnijaslič
a izdanja. Mletačka je vlast u novoj umjetnosti, tiskarstvu, vidjela
mogućnost velikih gospodarskih probitaka. osobito kad je tisak po-
stao unosnom granom privrede. U Veneciji i prije 1500. djeluju
inogi naši tiskari: najveća su nam imena poznata, ali brojni skrom-
niji umjetnici tiskarstva ostali su nam nepoznati i zaboravljeni u
tami prošlosti. Nakon 1500. sve e teže bilo strancima, tj.onima koji
Nisu Mlečani. otvoriti i vodititiskarske oficine, pa mnogi stranci na-
Puštaju Veneciju i posao nalaze u gostoljubivijim sredinama. Vene-
=/ 33 & NAŠA KNJIGA 13-14/85.
cija krajem 15. stoljeća postaje središtem evropskoga tiskarstva, a
tokom 16. stoljeća upravo u njoj izlazi najveći broj hrvatskih tiska-
nih knjiga. Takvo će stanje potrajati sve do 19. stoljeća. Već od sre-
dine 16. stoljeća, brojne su tiskare diljem ltalije počele voditi ogor-
čenu borbu protiv mleračkog prestiža. Hrvatske će se knjige ipak
ponajviše tiskati u Veneciji koja je, uostalom, glavni grad mletačkog
dominija u kojemu su se našli naši krajevi: Istra, Dalmacija, otoci i
Boka kotorska. Tu su se lijevala glagoljska slova za naše tiskare
(Seni, Rijeka, vjerojatno i za kosinjsku tiskaru, svakako prije 1490).
U Veneciji se — više nego u drugim krajevima — javljaju tiskarske
obitelji, u kojima zanat prelazi s oca na sina i tradicija se održava u
nekoliko generacija. Takva je tiskarska obitelj Torresani. Obitelj
Manuzio preuzima ime osnivača tiskare Alda, pa njegovo ime posta:
je sinonim za najljepše proizvode tiskarskog umijeća i umjetnosti. 1
u kasnijim razdobljima, kad je mletačko tiskarstvo već na zalazu,
pojedine obitelji drže oficine ili se bave knjižarstvom iz generacije
u generaciju: to su prvenstveno Bindoni, Pezzana, Ginami, Occhi. U
Veneciji se tiskaju knjige na brojnim evropskim jezicima i pismima;
nas zanimaju, naravno, izdanja na našem jeziku, na sva tri naša pis-
ma: glagoljici,ćirilici (bosančici) i latinici, ali i knjige naših autora
na latinskom jeziku. Naši pisci pišu i na talijanskom jeziku, koji je u
10 vrijeme općepoznat jezik na Mediteranu — osobiio njegova mle-
tačka varijanta, koja se govori kao opći jezik trgovine, pomorstva i
diplomacije. Uostalom, kod nas tada taj jezik zovu latinskim, razli-
kujući ga od pravoga latinskog jezika, koji zovu dijačkim. Talijanski
jezik, kakav se ustalio u književnosti i koji če prevladatati u kni
ževnosti, naziva se lingua toscana.
Najpoznatiji mletački tiskari koji su u 16. stoljeću izdavali hr-
vatske knjige, poznati su po svojim izdanjima i izdvajaju se svojim
radom i umijećem iz visokog prosjeka onovremenog mletačkog
skarstva. Na samom početku 16. stoljeća B. de Vitalibus izdaje n
koliko Mafulićevih djela (De institurione, 1506; De humilitate Christ,
1519; De laudibus Herculis, 1524.) na latinskom jeziku, a drugi će
mletački tiskari izdavati te knjige u prijevodu, na talijanskom jeziku
(Rosis, Liechtenstein, Sessa). Aldo Manuzio - riječ je, naravno, o na-
sljednicima osnivača ove tiskarske obitelji — osim jednog prijevoda
s grčkoga na latinski A. Dudića, izdao je talijanski prijevod poznate
knjige. V. Pribojevića o povijesti Slavena, koju je s latinskoga pre-
veo Talijan B. Malaspalli. zdao je i dvije knjige D. Zlatarića Elekrru
Liubomira i Ljubav i smrt Pirama i Tizbe. Posebno je iste godine
(1597) Aldo izdao i Zlatarićevu Ljubav Pirama i Tizbe. Obitelj Bindo-
ni. kojoj s nepravom pripisuju izdanje hrvatskoglagoljske početnice
(5 godinom 1528.) jiskala je glagoljski misal 1528. Za to se izdanje
brinuo Pavao Modrušanin. Knjiga je urešena s petnaest drvoreza i
mnogo lijepih inicijala. Obitelj Bindoni tiska četvrto izdanje Maru
ćeve Judite (1586.), a talijanski je prijevod (in lingua (oscana) Maru-
lićeve De institutione izdala četiri puta, od 1563. do 1586, kad je vje-
rojatno ugasilo njihovo izdavačko pravo, 1590. istu knjigu izdaje
drugi tiskar, odnosno izdavač. Bindoni su izdali i talijanski prijevod
De laudibus Herculis Marka Marulića (1549.) i Krnarutićev spjev
Izvrsna ljubav i napokon nemila i nesrićna smrt Pirama i Tičbe, čini
se u dva izdanja (1586.2, 1627.). Tiskar GAA. Sabbio izdao je jednu
knjigu Marka Marulića i latinski govor V. Pribojevića, a M. Breyer
mu pripisuje krasno izdanje hrvatskoga evanđelistara koje je pi
dio B. Zborović (1543.). Mletački tiskar D. Farri štampao je najprij
Siatut Zadra, a zatim je tiskao i Planine P. Zoranića, koje su se saču-
vale samo u jednom primjerku (1589.. Marulićeva je Judita, kao je-
dino_Marulićevo tiskano hrvatsko djelo, imala osobitu sudbinu;
prvo je izdanje tiskao G. da Fontaneto de Monteferrato - lijepom
humanistikom, 1521.: drugo izdanje — goticom B. Benalio 1522. -
naručilac je Jerolim Mirković iz Zadra - dok je treće izdanje, opet
humanistikom, naručio J. di Negri, za Dubrovačku publiku. Tiskar
ovoga izdanja nije označen, ali na knjizi stoji da je tiskana u Veneci-
ji 1523. godine.
Mletački tiskari 16. stoljeća koji su tiskali po jednu hrvatsku
knjigu, brojni su: G.F. Camozzio izdao je Hektorovićevo Ribanje i ri-
barsko prigovaranje (1568), koje ima istu naslovnu: kartušu kao i Zo-
ranićeve Planine izdavača D, Farrija. 1 jedna i druga knjiga tiskana
je lijepom kursivom, kakvu je u svojim izdanjima 'dpotrebljavao
Aldo Manuzio, i koja će se nazivati litera italica. F. Marcolin izdao
je Lucićeva Skladanja, o kojima se brinuo Lucićev sin! dok j€, po-
sebno, Robinju tiskao 1585. (prije ravno 400 godina!) A. Mazolleto