detto Garbin, i sačuvan je samo jedan primjerak. Stampar Fr. Bari letto tiskao je nekoliko knjiga dubrovačkih pisaca: latinskih (A. Medo, NV. Gučetić), ali i jedno hrvatsko izdanje M. Držića na po- četku 17. stoljeća. Prvo izdanje Držićevih Pjesama, Tirene, i Novele od Stanca, koje je tiskano 1551., nije se sačuvalo. Stara slava ranoga mletačkog tiskarstva, podržavana lijepim i bogatim izdanjima to- kom 16. stoljeća, u 17. stoljeću već je samo prošlost. U Veneci istina, i dalje tiska dosta knjiga, ali one ni opremom ni značenjem ne prelaze Škvire već osiromašene Republike sv. Marka. Lijepa iz danja, uostalom kao i bogatstvo i prosperitet, odselili su na sjever, osobito u Nizozemsku i Englesku, nove pomorske sile Evrope. To- kom 16. stoljeća mletački je senat na različite načine zaštićivao mle- tačke tiskare, pa su mnogi izgradivači mletačkog tiskarstva morali potražiti posao u drugim gradovima i državama: sada ni protekcio- nizam ne pomaže osiromašenoj proizvodnji, upravo industriji knji- ga. Velika i značajna djela evropskoga duha tiskaju se izvan Veneci. je. pa mletački tiskari često moraju biti i prodavači svojih i tuđih knjiga. Osim općeg siromaštva, koje se u Veneciji sve više očituje, a čemu je uzrok gubitak posjeda na Levantu, osiromašenje trgovinske razmjene, kuge koje su u nekoliko navrata pohodile grad na lagu- nama (koji se nikad nije mogao pohvaliti naročitim higijenskim uvjetima), mletačke je tiskare teško pogodio Indeks zabranjenih knjiga (1596). Nelojalna konkurencija tiskara iz Rima i gradova pod papinskom upravom služila se i Indeksom da kvari poslove mleta- čkim tiskarima. Od oko 125 tiskarskih preša s početka 16 stoljeća, na početku 17. stoljeća njihov je broj spao tek na polovicu. Uz krat: ka razdoblja procvata mletačkog tiskarstva, do stare slave mletačko tiskarstvo nije više stiglo. U 17. stoljeću nekoliko se mletačkih tiskara posebice posvetilo izdanjima za hrvatske čitaoce u Dalmaciji i Dubrovniku: Takav je ti- skar Marko Ginami, osnivač tiskarske obitelji koja će tokom cijelog stoljeća tiskati naše knjige: pretežno su to nova izdanja starih, rani- je izdanih knjiga (Zlatarićeva Elektru, Držićeva Tirena, Lucićeva Ro- binja, Hektorovićevo Ribanje, Glavinićev Cvit svetih), ali Ginami iz- daje i nove hrvatske knjige (Orbinovo Zrealo, Kašićev Perivoj od djevstva, Ivaniševićevu Kiru cvitja razlikova) od kojih neke imaju go- lemo književno povijesno značenje (Gundulić, Suze sina razmernoga, Pjesni pokome kralja Davida). Ginami je već 1644. izdao knjigu Raj. munda Đamanjića Nauk za pisati dobro latinskijem slovima riječi je- zika slovinskoga, prijedlog za pravopisnu reformu, na koju je treba- 1o čekati još vrlo dugo. Obitelj Ginami naslijedila je štampariju Je- rolima Zagurovića »vlastelina od grada Kotora«, koji je 1569. i 1570. »v slavnčm grade Venediać tiskao nekoliko knjiga crkvenom ćirili com (Psaltir, Oktoih, Molitvenik). Istim slovima je 1638. Bortolo Gi nami tiskao Psalti. Za našu je kulturu jednako tako zaslužna i ti skarska obitelj Nikole Pezzane. Prvu knjigu na našem jeziku izdali su 1647, a posljednja je knjiga našeg pisca iz njihova oficina dovrše- 'na 1790. To je drugo izdanje jedne prave knjige Jurja Žigmunda La- kića. U tom dugom vremenskom razdoblju tiskane su knjige mno- gih hrvatskih pisaca: J. Barakovića, F. Glavinića, P. Posilovića, M. Divkovića, S. Marzitića, K. Peikića. Prva ćirilička slova kojima je u Veneciji tiskana naša knjiga rezana su prema brzopisnoj ćirilici (bo- sančici) kakvom se pisalo u Dubrovniku: njima su tiskane Ofičje od blažene djeve Marije i Molitve sv. Bridžite 1512. u oficini Dubrovčani- na Franje Ratkovića Micalovića. Uz pomoć Matije Divkovića. tiskar Piermaria Bertano rezao je i salio slova kakva su se upotrebljavala u Bosni, i tim slovima je od 1611. započeo tiskanje knjiga prven- stveno bosanskih franjevaca: M. Divkovića (Sto čudesa, Nauk krsti janski, Besiede), P. Posilovića, S. Markovca — Margitića i drugih. Bo- sančicom će djela naših pisaca tiskati i drugi mletačk i, Pezzana, Occhi. Osamnaesto stoljeće pokazuje dalji pad mletačkog tiskarstva: mletački tiškari u okviru talijanske knjižarske produkcije na sa- mom su rubu zbivanja, te se sve više orijentiraju na izdanja za su- sjedne narode, na različitim pismima. Nastoje i za pravoslavni svijet 34 & NAŠA KNJIGA 13-14/85. tiskati knjige, te daju dozvolu Grku Dimitriju Teodosiju da od 1754. do 1765. tiška i izdaje znatan broj knjiga za pravoslavno stanovni- štvo na području Mletačke republike, ali njegove se knjige prodaju i čitaju u Austrii, Srbiji i diljem Balkana. Jedan od najzaslužnijih mletačkih tiskara 18. stoljeća, koji je izdao nekoliko značajnih hr- vatskih knjiga jest D. Lovisa (naši ga pisci pišu Lovixa — Loviža). Prva hrvatska knjiga iz njegove tiskare izašla je početkom 18. stolje ća, a on će u pola stoljeća izdati nekoliko vrlo važnih novih knjiga i preštampati stare, tražene knjige. Izdao je tri hrvatske Lastrićeve knjige (Testimonium bilabium, Nediljnik dvostruk, Svetinjak), više Banovčevih knjiga propovijedi, a najvažniji pothvat njegove oficine je izdanje Kačićeva Razgovora ugodnog naroda slovinskoga koje je prvi put tiskano 1756., dok je drugo dopunjeno i prošireno izdanje izašlo 1759. Kasnija izdanja tiskali su drugi mletački tiskari, sve dok naše tiskarstvo nije — upravo pomoću mletačkih majstora — osposo- bljeno da izdaje hrvatska djela na hrvatskom prostoru, u Dubrovni ku i Zadru. Posljednji značajni mletački tiskari - obitelj Ocehi — imaju po- sebnih zasluga za našu kulturnu prošlost. Obiteljje u Mlecima drža- la tiskaru koja je tiskala i prodavala hrvatske knjige skoro stotinu godina, a jedan je član ove obitelji osnivač tiskare u Dubrovniku. Oni su prvi sastavili popise knjiga koje su prodavali u svojoj knjiža- ri, na Rivi od Hrvatov, kako nazivaju u svojim popisima ulicu Riva de Schiavoni, gdje su imali svoj dućan — butigu. Dok u Barakoviće- voj Jaruli 1702. popis naših knjiga broji tek 12 naslova. koji su, osim toga, prevedeni na talijanski jezik, samo godinu dana kasnije u Iva- niševićevoj Kiti cvitja razlikova popis broji već 27 knjiga. Od 1706. ulijepljene cedulje broje već četrdesetak naslova na hrvatskom jezi- ku, s imenima autora. Od početka 1709. cijeli katalog raspoloživih knjiga napisan je na hrvatskom jeziku, a »broj knjiga hrvaskih« koje su se prodavale u »butigi Bartula Occhi knjigara, na Rivi od Hrva- tov« narastao je već na pedesetak naslova. Ime Simona Occhia javlja se na tiskanim hrvatskim knjigama počevši od I743. godine. Među najznačajnijim knjigama iz njegove oficine je, svakako, Grabovčev Cvit razgovora naroda i jezika ilirić- kog aliti arvackoga, djelo koje je autoru donijelo mnoge neprilike, tamnicu i preranu smrt. Knjiga je bila povučena, zabranjena i spa: ljena. Jedan član porodice Occhi, Karlo Antun, doselio se u Dubrov- nik i zamolio senat da smije osnovati tiskaru koja će tiskati domaće pjesnike (rracolta dei poeti illirici«) »da njigova djela ne istrunu u rukopisima«. Njegova je tiskara započeli% radom 1783. ali nije bila dugog vijeka jer je njen vlasnik umro vce 1787., pa je predana Mle- čaninu A. Trevisanu. Njen je rad sretno nastavljen iek 1802 kad ju je preuzeo A. Martechini. Ali to je već novo razdoblje hrvatskoga t skarstva. Hrvatske knjige iz mletačkih tiskara 16. stoljeća pokazuju sve odlike izv. eme umjetnosti kakva se gajila u Veneciji. Tokom či- tavoga tog stoljeća — dok se još ne osjeća kriza — tiskari svoje proiz- vode opremaju s pomnjom i osjećajem za osebujne odlike tiskarske 'umjetnosti. Knjige obično imaju kartuše, tj. ukrase oko samoga na- slova, koji je redovito vrlo brižljivo i s ukusom složen, Takve kartu« še mogu poslužiti za različite knjige, te h tiskari međusobno izmje« njuju, a izrađuju se i serijski. Pojedina naša izdanja ukrašena su dr- vorezima - obično su ti drvorezi bez naročite sadržajne veze s kni gom, ali za neke knjige oni su i posebno rađeni (npr. za Marulićevu Juditu). Osobiti su u crkvenim knjigama brojni drvorezi,jer prika- zuju religiozne teme pa-mogu seliti iz knjige u knjigu, kao uosta- lom, i latinski inicijali Dok se svaka slika može upotrijebiti i u gla- goliski iriličkim izdanjima, inicijali ne mogu iz latinskih knj ga seliti u knjige tiskane našim pismima, nego se moraju posebno rezati Kako se kriza mletačkoga tiskarstva sve jače odražava u proiz- vodnji knjiga, ona je vrlo lako uoči knjiga: nestaju kitnjasti naslovi i kartuše, naslov i